How many dreams have been crushed because of the “what will people say” syndrome?
I was in secondary school when I realised that I have a knack for the written word. My professor of Croatian language used to single out my essays as an example of good writing. I would look at her in disbelief, sitting in my chair, hiding behind a pile of books borrowed at the library and wondering: What is she talking about?! It didn’t take long … Continue reading How many dreams have been crushed because of the “what will people say” syndrome?
Upalite svoje unutarnje svjetlo zahvalnosti
Nisam dovoljno spavala noćas. Kao ni noć prije. Ni onu prije. U prosijeku odrapim šest, nekad sedam sati, ali osjećam da mi je to malo. Kuham si kavu dok mi u glavi tutnji, udovi se jedva kreću, a obveze koje me čekaju nižu se u mojoj glavi dok prigovaraju mojoj tromosti. Level stresa se podiže, ničim izazvan osim mojim mislima, pa se trudim disati duboko, … Continue reading Upalite svoje unutarnje svjetlo zahvalnosti
Jedino “trebala bih” koje bi trebalo postojati je ono iza kojeg sljedi “jer to želim”
Sastale smo se u novootvorenom coffee shopu koji je nudio nemali broj vrsta kave iz cijelog svijeta i još dok smo neodlučno proučavale prepunu policu ispred nas, osjetila sam kako se opuštam. U njenoj blizini to je neobično lako postići jer čak i naizgled najkaotičniji momenti nisu u stanju sa njenog lica izbrisati izraz spokoja. Ta crta njenog karaktera me neobično privlači i intrigira. Ne … Continue reading Jedino “trebala bih” koje bi trebalo postojati je ono iza kojeg sljedi “jer to želim”
Legal and free to use
She breathed a long sigh of exhaustion while lifting her hair in a messy bun. Dirty, lifeless, dark hair whose wisps stuck out around her childlike face. Under her tired eyes, the residues of mascara rested. She wasn’t sure when she had applied it to her eyelashes. Could be yesterday morning, or even the day before. It didn’t really matter. At the moment, other things … Continue reading Legal and free to use
Duše koje u svojim očima više nemaju onaj sjaj…
“Parkiraš se na gu*icu sada da ti poslije bude lakše,” ovim je riječima moj muž objasnio našem sinu zašto se na uskom prenapućenom parkingu pokušava uparkirati unazad i zašto trgovina igračkama mora sačekati koju sekundu duže prisustvo našeg sina koji je uvjeren da njegov tata samo gubi vrijeme. „Mogao si samo smotati volan i ući,“ nestrpljivo je prigovarao ocu, pogledavajući prema izlozima trgovine koji su … Continue reading Duše koje u svojim očima više nemaju onaj sjaj…
