Da znam pisati shvatila sam u srednjoj školi kad je moja profesorica hrvatskog jezika izdvajala moje zadaćnice sa strane kao primjer drugima. Gledala bih ju blijedo iz svoje klupe preko hrpe knjiga netom posuđenih u knjižnici i pitala se: Ma o čemu ova priča?! Nije joj puno trebalo da zapali iskru u meni, iskru koju […]
Sjećam se našeg prvog izlaska koji je uslijedio nakon mjeseci slučajnih susreta u prolazu, pogleda kojim smo ispitivali jedno drugo, vagali sva za i protiv upuštanja u ludost zvanu ljubav. Sjećam se nervoze, preispitivanja trebam li uopće otići na taj sastanak jer mi je bio potpuni stranac, netko čije sam poglede osjećala na sebi dok […]
Prije davnih 8 godina slomila sam desnu ruku. Unatoč tome što je, gledano s medicinske strane, sve vraćeno na svoje mjesto i uredno je zacijelilo, ta ruka više nikad nije postala ona stara. Moja olakotna okolnost je ta što živim u vremenu u kojem se pisanje može odvijati bez ikakve uporabe olovke i papira, (jer […]
Kažu da postoji taj jedan svijet… Svijet u kojem se čuda događaju. U kojem je sve moguće. Kažu da je jako dalek, ponosit, da nas gleda pomalo s visoka, onako poput strogog učitelja preko okvira svojih naočala i mrmlja si u bradu. Kima niječno glavom, odmahuje rukom, uzdiše. Kažu da je usamljen, da ga rijetko […]
Uhvatim se nekad kako žurim. Kako trgam šavove svog prirodnog ritma i nestrpljivo iskačem u svijet koji uspjeh mjeri brzinom, gomilanjem, posjedovanjem… Osjećam nemir, kao da sam uvijek u nekom zaostatku i što više kvačica stavim na neku od svojih lista, taj se osjećaj produbljuje. Društvo u kojem sam osuđena na život likuje, broji žrtve, […]
Odrasla sam u obitelji u kojoj novca nikad nije bilo dovoljno, imali smo svoje bolje dane, kao i one kritične. Kao rezultat takvog stanja, od svog osmog razreda osnovne škole svaku sam sezonu radila kako bi na jesen olakšala kupovinu garderobe, knjiga i svih drugih potrepština za školu. Ipak kad razmišljam o svemu tome, ne […]
Kažu, s godinama se navikneš na patnje, očvrsneš, nisi tako osjetiljiv kao prije na nemilosrdne pljuske života. No što sam starija mene svaki šamar boli dublje, intezivnije, jače, a za svaki se oporavak hvatam grčevito poput utopljenika za splav nakon beskrajnih sati plutanja. Kao da mi otpornost slabi, a duša želi reći – Hej živote […]
Živimo u vremenu u kojem čekanje nije moderno. Razvoj tehnologije omogućio nam je brojna zadovoljstva dostupna na svakom koraku bez puno muke. Odavno su prošla vremena kad je jedino juha iz vrećice nosila oznaku instant, danas imamo tu čast pohvaliti se instant životom. Pored toga i uspjeh mjerimo mjernom jedinicom količine koja ne trpi nikakvo […]
Posljednjih nekoliko mjeseci za moju obitelj i mene bili su teški. Pokosilo nas je ono što nitko od nas nikad ne želi, ali nažalost povremeno dobijemo servirano od strane života; bolest. Za ovu priču nije bitno koga je pogodila, koja, kada, ni kako. Bitna je ona emocionalna strana i kako se nosimo s njom. Kakve […]
Nekad sam na život gledala kao na niz pukih slučajnosti, kaos koji će, ako imamo iti malo sreće, biti blagonaklon prema nama, poštedjeti će nas onih najvećih muka koje manje sretne doslovno unište. Možda sam na taj način odbijala preuzeti odgovornost za svoj život. Možda sam bila odveć slaba da bi za sva ona sranja […]
Ustanem se nekad grozne volje. Bez nekog posebnog razloga. Jednostavno čim otvorim oči posvuda kao da vidim jedno veliko; Jebote. Sranje. Mrzim sebe i cijeli svijet. Možda manjak sna bude kriv, možda neki ružan san kojeg se ne mogu sjetiti, možda to što u Irskoj u ovo zimsko vrijeme svane tek u devet ujutro, možda […]
Koliko često oko sebe čuješ riječi poput; ne mogu, ne znam, ne ide? Koliko često ih sama izgovoriš? Kad malo razmisliš, zapravo je nevjerovatno koliko su se ograničenja neprimjetno infliltrirala u naš život i polagano koče naš razvoj. Znala sam se nebrojeno puta iznenaditi kad bi čak i iza najvećeg osmijeha i naglasnijeg govornika, koji nas automatski navode […]
Sa željama stvar je jednostavna. Želiš nešto – potrudiš se da to dobiješ. Zasučeš lijepo svoje rukave i uposliš svoje rukice. Ništa ne pada s neba, niti nam dolazi tek tako, potrebno je dosta krvi, znoja i suza da bi se naše želje materijalizirale i postale stvarnost. Znamo to svi i nema se na tu […]
Sretnem se tu i tamo s pojedincima koji mi zamjeraju moj pozitivan stav prema životu. Pored one, lako tebi, i odmahivanja rukom, kažu mi obično da nisam realna, da živim u oblacima ili jednostavno lažem. Naravno, ovaj dio o laganju je više onako između redaka, ali poanta se da vrlo lako shvatiti u bujici riječi […]
Ustaješ se rano, prije svih, da ukradeš svojih pet minuta mira, popiješ kavu. Nekad uspiješ, nekad ne. Spremaš doručak djeci, dižeš ih iz kreveta, oblačiš ih. Odgovaraš na njihova beskrajna pitanja poput: Mama, gdje mi je ona lutka, onaj crveni autić, ona knjiga iz povijesti, omiljena majica? Odvodiš ih u vrtić ili školu, obično preskačući […]
Nekoć sam sve svoje poraze pomno bilježila u crnoj knjižici svog uma. Imali su svoje posebno mjesto s kojeg su me promatrali prijekorno, pomno prateći svaki moj korak, analizirajući, pušući i na hladno, kočeći me, zatežući svoj povodac svako toliko kao da sam neposlušni i živahni psić kojemu je potrebno dresiranje. Danas sam valjda zrno […]
Ispletem si ponekad pred spavanje kosu u pletenicu s ciljem da mi sutradan bude valovita. Obično ne postignem željeni efekt jer zahvaljujući svojoj suhoj kosi sve što nije pažljivo stilizirano rezultira čupavim izgledom hrpe sijena koju je netko pobacao onako bez velikog reda. Ali ipak pletem kosu često. Navikla sam. Kosa mi tako manje smeta […]
