U svijetu koji stalno žuri naprijed, ti uspori

Danas nisam radila ništa. Odnosno, odradila sam goli minimum koji se sastojao od odvođenja malca u školu i spremanje obroka. Slušala sam glazbu. Buljila u točku na stropu i disala polagano. Čitala; čupava, u poderanoj trenerci, s dječjim igračkama razbacanim po stoliću i okrhutom šalicom kave – nimalo instagramski. Ponešto sam i zapisala. Puno razmišljala. […]

Nije život kratak – mi se kasno sjetimo živjeti…

Uhvatim se nekad kako žurim. Kako trgam šavove svog prirodnog ritma i nestrpljivo iskačem u svijet koji uspjeh mjeri brzinom, gomilanjem, posjedovanjem… Osjećam nemir, kao da sam uvijek u nekom zaostatku i što više kvačica stavim na neku od svojih lista, taj se osjećaj produbljuje. Društvo u kojem sam osuđena na život likuje, broji žrtve, […]