Čak i ja kojoj je patriotizam negdje dolje u peti je ćutim. I mislim si, oni koji tvrde da im je nostalgija stran pojam, lažu debelo. Ali, ne čudi me to…puno je laži koje se prodaju pod etiketom savršenog irskog života, što bi nostalgija bila iznimka? Jedno od hrvatskih prokletstava koje vučemo za sobom; izvana ponudi savršenstvo, iznutra…ma koga briga što je iznutra? Promaja, eto šta. Jer ako misliš da je uspjeh živjeti sa još  petero šestero stranaca pod istim krovom  i sa smješkom prihvaćati okrutne uslove koje ti agencije za zapošljavanje bacaju pred noge, gadno si se zajebo. I nije problem počinjati od dna, niti najmanji, onima koji se uhvate u koštac s time i hrabro krenu, skidam kapu do poda. Oni drugi su problem, oni što šalju iskrivljenu sliku jer eto nije čovječno priznati da si čovjek. Sa slabostima, manama, poteškoćama i  eto između ostalog s nostalgijom. Nekad mi se doslovno stegne srce kad dobijem poruku od nekog iz Hrvatske tko se eto odlučio doseliti u Irsku, karta već kupljena, još im samo treba poneki detalj poput : zar mi baš ne treba nikakva radna dozvola? Čemu točno služi PPS? 

Continue reading “Nostalgični? Naravno! Koliko god drugi šutjeli o tome…”