Iza svake lijepe stvari stoji neka vrsta patnje…

Sretnem se tu i tamo s pojedincima koji mi zamjeraju moj pozitivan stav prema životu. Pored one, lako tebi, i odmahivanja rukom,  kažu mi obično da nisam realna, da živim u oblacima ili jednostavno lažem. Naravno, ovaj dio o laganju je više onako između redaka, ali poanta se da vrlo lako shvatiti u bujici riječi za koju imaju potrebu da ju izliju preda mnom iz … Continue reading Iza svake lijepe stvari stoji neka vrsta patnje…

Čistiš li redovito platno svojeg života?

Posljednjih nekoliko mjeseci za moju obitelj i mene bili su teški. Pokosilo nas je ono što nitko od nas nikad ne želi, ali nažalost povremeno dobijemo servirano od strane života; bolest.
Za ovu priču nije bitno koga je pogodila, koja, kada, ni kako.
Bitna je ona emocionalna strana i kako se nosimo s njom. Kakve joj odluke dozvoljavamo da donese ili ne donese, pravdajući se da je u naše ime.

Ja sam se sa situacijom nosila blago rečeno očajno, ispunjena strahom i panikom. Sa neprestanom brigom i neizvjesnošću gurala sam kroz svakodnevnicu poput robota, sve radnje obavljala nesvjesno dok je mozak punom parom obrađivao sve moguće negativne ishode.
Istovremeno sam bila i iznenađena i zgrožena činjenicom da sam tako slaba; ja koja u svakom susretu s problemom prvo vidim paletu mogućih riješenja, ja koja ističe pozitivne strane i kad su apsolutno svi oko mene potponuli u negativu, ja koja uvijek poput kakve mantre govorim svima; briga nema smisla… Continue reading “Čistiš li redovito platno svojeg života?”

Slučajnosti (ne)postoje?

Nekad sam  na život gledala kao na niz pukih slučajnosti, kaos koji će, ako imamo iti malo sreće, biti blagonaklon prema nama, poštedjeti će nas onih najvećih muka koje manje sretne doslovno unište.
Možda sam na taj način odbijala preuzeti odgovornost za svoj život. Možda sam bila odveć slaba da bi za sva ona sranja koja su mi se događala krivila samo sebe, svoje izbore i postupke. Možda me samo bilo sram svojih vlastitih reakcija prepunih samosažaljenja i cviljenja unutar četiri zida, jer realno gledano koliko god bili odgovorni za svoj život, neke stvari su izvan našeg dosega, potječu od ljudi koji nas okružuju i htjeli ne htjeli ostavljaju trag u našem životu. Da, i tada imamo izbor, izbor svoje reakcije na određene riječi ili događaj, pa ipak, nismo strojevi, nismo savršeni i ne možemo uvijek učiniti pravu stvar.

Ponekad pod utjecajem raznih emocija ne vidimo jasno, a ponekad ni ne želimo vidjeti jer smo prokleto umorni biti stalno fini, dobri i pravični u svijetu u kojem svi griješe, pa kažemo sebi; Čemu? Svijet je ionako otišao k vragu. Pusti me da bar na tren budem jedna u masi, da posrćem, budem luda i nelogična, da dam oduška onoj silnoj kontroli potrebnoj da bi život imao kakav takav smisao… Continue reading “Slučajnosti (ne)postoje?”