Još jedna godina je iza nas i svi smo mi na ovaj ili onaj način napravili nekakvu reviziju. Čak i oni među nama koji nisu ljubitelji sastavljanja liste novogodišnjih planova i želja napravili su svojevrstan osvrt na proteklu godinu i obećali si da ni u novoj neće puno kaskati za svojim zacrtanim ciljevima. Neki od nas su zadovoljni postignutim, a neki pak smatraju da … Continue reading Što o vama govore vaše novogodišnje želje?
Kako ostvariti svoje najluđe snove? Postati super uspješan radeći isključivo ono što najviše voliš? Kako lišiti život bilo kakvih moranja i ispuniti ga blaženstvom koje sa sobom nosi ostvarenje svake tvoje egoistične mušice? Kako biti pozitivan 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu? Ne iskaču li vam ovakvi savjeti sa svih strana? Ne šalju li vam poruku da niste dovoljno dobri onakvi kakvi jeste? Da … Continue reading Gdje je nestao čovjek?
Uhvatim se nekad kako žurim. Kako trgam šavove svog prirodnog ritma i nestrpljivo iskačem u svijet koji uspjeh mjeri brzinom, gomilanjem, posjedovanjem…
Osjećam nemir, kao da sam uvijek u nekom zaostatku i što više kvačica stavim na neku od svojih lista, taj se osjećaj produbljuje.
Društvo u kojem sam osuđena na život likuje, broji žrtve, naivce koji padaju na uzrečicu, više je bolje, više nosi prizvuk beskrajne sreće u svojim plodovima, dok nas istovremeno pretvara u marljive radilice koje vrijedno pridonose svima, ponajmanje sebi.
Vlastitom odlukom i izborom nezaposlena sam u klasičnom smislu – ne radim za nikog, ne ustajem se ujutro rano i ne odlazim na posao. Ipak radim, možda više nego ikad prije, no to ne doživljavam tako jer ono čime sam se odlučila baviti je ujedno ono što zaista volim, a moje zadovoljstvo tim izborom se reflektira i na sva druga životna područja. Negdje sam pročitala da trud koji ulažemo u nešto nije trud ako ga pokreću strast i ljubav. Živa istina. Ipak, za mnoge, moje pisanje je tek hobi dok sam zapravo u suštini samo supruga i majka, točnije kućanica.
Pitaju me obično: „Gdje radiš?“, dok im pogled kao neprimjetno klizi po mojoj jakni iz Penneysa (nešto kao New Yorker u Hrvatskoj), no name trapericama, starkama koje su vidjele i bolje dane, torbi punoj dječjih igračaka, krekera, sokića, banana i svih ostalih majčinih rekvizita potrebnih za održavanje zadovoljstva djeteta.
„Nigdje“, kratko odgovaram osjećajući određenu nelagodu jer već znam kamo ovakav razgovor vodi; pravo u srce mog trivijalnog postojanja. Jer biti supruga i majka, baviti se pisanjem i biti sretan što imaš privilegiju da živiš život koji zaista voliš nije ništa drugo doli čista trivijalnost.
Jebeš osobno zadovoljstvo kad ne sudjeluješ u bjesomučnoj utrci za više novca, više materijalnih posjedovanja, jakni koja nije iz Penneysa, srčanom u pedesetoj i djeci koja te preziru i liječe se na psihijatrijskim stolicama jer te, dok su odrastali, nikada nije bilo da im pružiš prijeko potrebnu ljubav…
Continue reading “Nije život kratak – mi se kasno sjetimo živjeti…”
Inspiraciju je danas zaista moguće posvuda pronaći, a ako ste jedni od onih sretnika koji znaju što je to što vole i čime bi se htjeli baviti u svome životu, ideje ponekad znaju doslovno nicati same od sebe. Odjednom shvatiš da je ispred tebe polje mogućnosti i da je sve što trebaš samo krenuti putem svojih snova.
Ipak, nakon početničkog entuzijazma, vrlo brzo uvidiš da te čeka mukotrpan posao koji od tebe iziskuje puno promišljanja, planiranja, truda, rada i neprospavanih noći. I iako ni ovo saznanje ne iscrpljuje i ne dovodi do ruba, kao što je to često slučaj kad se baviš nečim što baš i ne voliš, motivacija je ta koja često zna drastično oscilirati i ostaviti nas da dugo vremena nepotrebno provedemo zaglavljeni na jednom mjestu. Jedan dan si poput onog zeca iz reklame za Duracell baterije, prštiš od motivacije, već drugi zaglibiš u kontempliranju o besmislu života, svega onoga što radiš, i nisi u stanju pomaknuti se s mrtve točke. Poznato? 🙂
Ljudi često govore da motivacija ne traje. Pa, ne traje ni kupanje – i to je razlog zašto preporučujemo motivaciju svakodnevno.
Zig Ziglar
Ostati motiviran nije lako. Sve nas napadaju negativne misli, more nas sumnje, osjetimo potištenost ili pad samopouzdanja jer se stvari ne razvijaju onako kako smo planirali. Možda osjetimo da nam je fokus nejasan jer se borimo između više smjerova koji su se odjednom stvorili ispred nas i ne znamo kako dalje. Možda znamo, ali smo jednostavno premoreni; previše truda, baš kao i premalo može poručiti neželjene efekte.
S obzirom da sam i sama nebrojeno puta bila demotivirana i bezvoljna, s vremenom sam razvila načine pomoću kojih uspjevam svoju motivaciju zadržati na pristojnoj razini. Ima ih pet i svaki od njih nam na jedinstven način ne dozvoljava da odustanemo, naravno, ako ih primjenjujemo, a to su: Continue reading “5 načina kako održati svoju motivaciju”
Ono što je specifično za uspješne ljude u bilo kojem području djelovanja su definitivno njihova snaga volje i upornost, a moto koji ih pokreće može se svesti na svega tri riječi; nikad ne odustaj! Dakako ovo nije nikakva novost i svi ćemo se složiti da uspješne ljude od neuspješnih dijeli upravo njihov odnos prema neodustajanju odnosno odustajanju. Pa opet, često smo svjedoci, kako u svom, tako i u životima ljudi koji nas okružuju, upravo dizanju ruku od svega kad naiđu problemi koji se na prvu čine gotovo nesavladivi. Znamo reći – Očito nam nije suđeno, sve ovo što se događa su znaci da trebam odustati.
I obično u ovom prijelomnom trenutku, nesvjesno odlučimo svrstati se u red neuspješnih.
Uspješni ljudi su oni koji u momentu kad većina ljudi kaže: Ok sad je dosta, odustajem – nastave dalje. Ako treba i glavom kroz zid. Oni koji čak i onda kad je naizgled sve i svi protiv njih, kažu sebi: To je to, to je dobar znak, znači da sam blizu i trebam samo još malo strpljenja. Imaju svoje sumnje i strahove poput svih, ali im ne dozvoljavaju da im se ispriječe na putu uspijeha.
Naravno, postoje situacije u kojima je sasvim ok, pa čak i potrebno odustati, i obično pažljivim promatranjem vrlo lako možemo razlikovati trenutak kad je potrebno nečemu okrenuti leđa, od trenutka kad smo samo obeshrabreni trenutnim razvojem situacije. Posebice kad u nešto vjerujemo svim srcem, kad smo više nego sigurni da je ono što smo zacrtali ono što nas potpuno ispunjava, daje našem životu smisao i shvaćamo to svojom svrhom na ovoj zemlji.
U ovom tekstu nije riječ o odustajanjima, bilo potrebnim ili ne, već o onim često prijelomnim trenutcima, kad umjesto povlačenja svom snagom treba gurati naprijed bez obzira na sve. Koji je to trenutak, ovisi od osobe od osobe, no bitno je nikad ne dozvoliti sebi neuspjeh samo zato što netko drugi smatra da ono što radimo nema nikakvu vrijednost. Ako se slučajno nalazite u situaciji u kojoj se pitate ima li smisla ono što radite i da li bi možda trebali odustati, ovaj tekst je idealan za vas. Continue reading “Odustajanje nije opcija; poznate spisateljice čija djela nitko nije htio izdati”
