Ne zna razum da je sreća sve…

Navikne se čovjek na sve. Pa opet kad tek prolazi kroz nešto novo ima osjećaj kao da se sve u njemu cijepa na pola. Želja da ono poznato ostane, da umiruje dušu i želja za novim, nepoznatim, koja obećava ono neuhvatljivo zrno istinske sreće stalno se bore za prevlast. Pa i onda kad bude prekasno za povlačenje, onda kad toliko duboko zagaziš u nepredvidljivo da nema povratka, čak i onda bi natrag, da bar na tren izbiješ iz sebe onaj paralizirajući strah od nepoznatog.  Continue reading “Ne zna razum da je sreća sve…”

Slavenka Đikić – Tek kad krenemo možemo vidjeti za što smo sve sposobni

Ladakh, Indija

Slaba sam na vizualno privlačne blogove i to je ono što mi prvo zapne za oko, izdvoji nekoga iz mase. Nastavak naše ljubavi, dakako ovisi o samom sadržaju. No obično jedno ide s drugim i nisam se iznenadila kad sam iza bloga Knjiga inspiracija ugledala jednu senzibilnu mladu ženu koja otvoreno piše o svojim traženjima, strahovima, kako uspješnim tako i onim manje privlačnim stranama koje znamo susresti na putu osobnog razvoja.

Upoznajte Slavenku, blogericu i grafičku dizajnericu koja je svoju ljubav prema inspiraciji i dizajnu odlučila ispoljiti na blogu pod nazivom Knjiga inspiracija, mjestu gdje osim besprijekornog dizajna, možete pronaći inspirativne ilustracije kao i priče i doživljaje iz njenog osobnog života. Njena priča pomalo podsjeća na onu iz poznate knjige Jedi, moli, voli jer je Slavenka, baš poput Elizabeth, krenula na put pronalaska sebe kad je dala otkaz u državnoj služi i otputovala na puna dva mjeseca u Indiju. Continue reading “Slavenka Đikić – Tek kad krenemo možemo vidjeti za što smo sve sposobni”

Planinu će pomjeriti samo onaj koji je u početku pomicao kamenčiće

11836699_1030442163641086_8925036953025078439_n
Photo by Maja Topcagic

Puno ljudi živi jednu stvarnost, a mašta o nekoj potpuno drugoj.
Iz nekog razloga uvijek biraju sigurnost utabanih puteva, dok im one istinske želje tako snažno pritišću srce da na kraju svog uzalud potrošenog života jedino tugu nose u naslijeđe.

Promjena boli. Trga naše korjenje iz udobnih sigurnih malenih posuda za cvijeće i baca na nepredvidljiva i nepoznata nam polja. Da kako god znamo pronađemo plodno tlo koje će da prihvati naše ustrašeno korijenje. I to nas plaši, zar ne?  Continue reading “Planinu će pomjeriti samo onaj koji je u početku pomicao kamenčiće”