Kad živiš negdje u stranoj zemlji…

Kad živiš negdje u stranoj zemlji s vremenom dobiješ onaj osjećaj između. Duša ti je ni na nebu ni na zemlji gdje god bio. Zbunjen si dok koristiš riječ doma, ponekad je to; jedva čekam doma u Hrvatsku na godišnji, a kad si na godišnjem; jedva čekam doma u Irsku. Koliko god možda nevjerovatno zvuči, nisi više stranac samo u onoj zemlji u koju si … Continue reading Kad živiš negdje u stranoj zemlji…

Planinu će pomjeriti samo onaj koji je u početku pomicao kamenčiće

11836699_1030442163641086_8925036953025078439_n
Photo by Maja Topcagic

Puno ljudi živi jednu stvarnost, a mašta o nekoj potpuno drugoj.
Iz nekog razloga uvijek biraju sigurnost utabanih puteva, dok im one istinske želje tako snažno pritišću srce da na kraju svog uzalud potrošenog života jedino tugu nose u naslijeđe.

Promjena boli. Trga naše korjenje iz udobnih sigurnih malenih posuda za cvijeće i baca na nepredvidljiva i nepoznata nam polja. Da kako god znamo pronađemo plodno tlo koje će da prihvati naše ustrašeno korijenje. I to nas plaši, zar ne?  Continue reading “Planinu će pomjeriti samo onaj koji je u početku pomicao kamenčiće”

10 činjenica zbog kojih znaš da si se udomaćio u Irskoj

djeteline s tri lista s naslovom how truly irish are you?

 

  1. Kad kupuješ prehrambene namirnice online.

Ne, ne radi se o lijenosti ili kakvom pomodnom kriku. Ovdje je radno vrijeme takvo da ti ne ostavlja puno slobodnog vremena. Brzo shvatiš da je dragocijeno i da ga je glupo trošiti na stvari kao što je kupovina prehrambenih namirnica. Par klikova mišem i sve ti dostave direktno na kuhinjski stol. Bez gužve, bez redova na blagajni, bez vukljanja teških vrećica dok se pritom dereš na svog trogodišnjaka da ne trči tako brzo jer ga ne možeš sustići. Divota.
Continue reading “10 činjenica zbog kojih znaš da si se udomaćio u Irskoj”

Nostalgični? Naravno! Koliko god drugi šutjeli o tome…

c7916-future_sign_exit

Čak i ja kojoj je patriotizam negdje dolje u peti je ćutim. I mislim si, oni koji tvrde da im je nostalgija stran pojam, lažu debelo. Ali, ne čudi me to…puno je laži koje se prodaju pod etiketom savršenog irskog života, što bi nostalgija bila iznimka? Jedno od hrvatskih prokletstava koje vučemo za sobom; izvana ponudi savršenstvo, iznutra…ma koga briga što je iznutra? Promaja, eto šta. Jer ako misliš da je uspjeh živjeti sa još  petero šestero stranaca pod istim krovom  i sa smješkom prihvaćati okrutne uslove koje ti agencije za zapošljavanje bacaju pred noge, gadno si se zajebo. I nije problem počinjati od dna, niti najmanji, onima koji se uhvate u koštac s time i hrabro krenu, skidam kapu do poda. Oni drugi su problem, oni što šalju iskrivljenu sliku jer eto nije čovječno priznati da si čovjek. Sa slabostima, manama, poteškoćama i  eto između ostalog s nostalgijom. Nekad mi se doslovno stegne srce kad dobijem poruku od nekog iz Hrvatske tko se eto odlučio doseliti u Irsku, karta već kupljena, još im samo treba poneki detalj poput : zar mi baš ne treba nikakva radna dozvola? Čemu točno služi PPS? 

Continue reading “Nostalgični? Naravno! Koliko god drugi šutjeli o tome…”

Zadranka u Dublinu

bb4ae-dsc00926

Vrijeme drugčije teče u Irskoj. Barem meni. Ne okrenem se proleti dan, tjedan, mjesec. Valjda zato što je sve novo i zanimljivo, plijeni pažnju i propitkuje granice moje znatiželje.Upoznala sam nedavno jednu Dalmatinku. Sjedile smo u nekom baru i ispijale višesatnu kavu. Odnosno pokušale ispijati. Ne znam pamti li tko Divku? Eto, irska kava je upravo to. Samo još da udrobim babinog kruva unutra i eto mi večere… 🙂
Zamišljale smo makijato na rivi dok nas je kroz prozor pratilo dublinsko sivilo, pokoja kap kiše i vječito nacereni Irci. Konobarice su nam nakon nekih pola sata slale pomalo zlokobne poglede jer smo svojim sjedenjem od skoro dva sata prekršile nepisano pravilo pijenja kave u Dublinu. Iskapi i vozi. Samo ne shvaćam kako to uspjevaju sa šalicom od skoro pola litre? No dobro. Nas eto baš nije bilo briga. Guštale smo u priči. Guštajte i vi, upoznajte Antoniju. Continue reading “Zadranka u Dublinu”