Što se više prepuštaš životu, više ga živiš

Nekoć sam dugo mučila muku s potrebom da nad svim imam kontrolu. Vjeujem da sam nebrojeno puta mnogima izgledala kao kakva luđakinja dok bih panično pokušavala sve imati na oku, znati svaki zakutak, složiti ne plan B, već i C i D, čisto da se nađe ako bilo što pođe po zlu. Vidjela sam to kao vrlinu i cijenila ljude koji čine isto vjerujući da … Continue reading Što se više prepuštaš životu, više ga živiš

Odustati od etiketiranja drugih i sebe naš je najveći izazov

Ja sam odustajač, prošlo mi je neki dan kroz glavu dok sam listala svoju bojanku za odrasle s mandalama. (da znam, odvratno trendovski, ali svidjelo mi se, što mogu?)  Ova iznenadna misao poprilično mi je zaokupila pažnju jer kako to inače i biva, ne smatram se takvom. Zapravo, kad bih išla nabrajati od čega to sve nisam odustala (a možda sam baš trebala) popis bi … Continue reading Odustati od etiketiranja drugih i sebe naš je najveći izazov

Život je borba?

Kažu, s godinama se navikneš na patnje, očvrsneš, nisi tako osjetiljiv kao prije na nemilosrdne pljuske života.

No što sam starija mene svaki šamar boli dublje, intezivnije, jače, a za svaki se oporavak hvatam grčevito poput utopljenika za splav nakon beskrajnih sati plutanja. Kao da mi otpornost slabi, a duša želi reći – Hej živote u redu je, shvaćam, samo malo popusti.

Dok si mlad, nisi svjestan što sve život može, čak i kad te u mladosti udaraju, ponos ti ne da da se slomiš, žestoka nada da je život ipak nešto više od dva reda tuge i reda sreće.
Dok si mlad misliš, kad narastem bolje ću ja to, mudrije, opreznije, ta nisam slabić koji odustaje i kod najmanje prepreke.

I nisi. I hoćeš, bolje ćeš. Mudrije. Opreznije. I baš zato i boli jače.

Jer kakvim se god sposobnostima naoružala – život i dalje ostaje život. I dalje boli. I dalje ti servira jela koja ti baš ne prijaju i najradije bi ih zaobišla. Ali ne ide to tako. Bez boli nema napretka, nema rasta. Izlizana fraza, ali istinita.

Continue reading “Život je borba?”

Nije do drugih, do tebe je!

Nije do drugih, do tebe je!

Koliko ti se puta to dogodilo? Bila si živčana jer si zakasnila na posao, nisi popila kavu, na svakom semaforu dočekalo te prokleto crveno…i kad si se konačno dovukla na posao, zgužvana i nenašminkana, sve za čim si žudjela je jedna jaka dobra kava…
No umjesto nje ugledala si svog šefa, vjerovatno u duplo gorem stanju od tebe (njega ipak muče puno veći problemi, koliko ti je samo puta to napomenuo?) uz dodatak krvavih očiju koje će svakog časa eksplodirati od bijesa koji ljupko gaji baš prema tebi…

Ok, kriva si, svjesna toga, tvoj dragi šef nije jer kalkulira u svojoj glavi koliko je posla moglo biti obavljeno dok si se ti po njegovom mišljenju  namakala u kadi punoj tople vode, uz mirisne svijeće i Jamesa Blunta na cd playeru jer, zar uopće postoji drugačiji početak dana? Continue reading “Nije do drugih, do tebe je!”