Životologija

Ne znajući kad će zora doći, otvaram sva vrata

Nekoć sam sve svoje poraze pomno bilježila u crnoj knjižici svog uma. Imali su svoje posebno mjesto s kojeg su me promatrali prijekorno, pomno prateći svaki moj korak, analizirajući, pušući i na hladno, kočeći me, zatežući svoj povodac svako toliko kao da sam neposlušni i živahni psić kojemu je potrebno dresiranje. Danas sam valjda zrno… Continue reading Ne znajući kad će zora doći, otvaram sva vrata

Životologija

Ponekad odustati znači ne odustati od onoga što zaista jesmo

Ispletem si ponekad pred spavanje kosu u pletenicu s ciljem da mi sutradan bude valovita. Obično ne postignem željeni efekt jer zahvaljujući svojoj suhoj kosi sve što nije pažljivo stilizirano rezultira čupavim izgledom hrpe sijena koju je netko pobacao onako bez velikog reda. Ali ipak pletem kosu često. Navikla sam. Kosa mi tako manje smeta… Continue reading Ponekad odustati znači ne odustati od onoga što zaista jesmo

Životologija

Zašto je svijet prepun onih koji odustaju?

Sjećam se kad smo suprug i ja odlučili imati dijete. Sama odluka činila se najtežim korakom, sve ostalo je tako prirodno, jednostavno i neupitno da je sasvim suludo očekivati bilo što drugo osim 100 % - tnog uspjeha već nakon prvog pokušaja.Da, razum je znao da postoje parovi koji godinama pokušavaju. Da razum je znao… Continue reading Zašto je svijet prepun onih koji odustaju?