Naše slike koje nosimo sa sobom u svijet

Stajala sam pokraj njega naslonjena na kuhinjski pult i promatrala ga kako fokusirano sjecka povrće koje sam nam namjeravala pripremiti za večeru. Bio je dobro raspoložen, a ja sam davala sve od sebe da moja zlovolja ne prijeđe na njega.

Brinula sam tog dana puno. Mozgala, strahovala, dozvoljavala nemirima da mi polagano poput kakve štetočine grickaju dušu. No šutjela sam, nešto što mi je prešlo u gadnu naviku otkako sam shvatila da ljudi obično ne znaju što da rade kad im svoje muke istresem na pladnju.  Iz nekog razloga svaki put kad bi nekome povjerila svoja unutarnja previranja dobila bi jedan iznenađeni pogled i onu famoznu: Ne bih nikad rekla da tebe išta muči.
Kao da sam kakav robot koji preko svih prepreka prolazi kao od šale, pošteđen bilo kakvih posrtaja jer nikad nije okusio svijet emocija. Da bar!  Continue reading “Naše slike koje nosimo sa sobom u svijet”