“Ne moram znati sve” – rečenica koja živcima daruje dugovječnost

Dan je divan; sunce sja, ptičice pjevuše i ono malo vjetra što puše dođe kao blagoslov u ovo vrijeme kad se irske ceste doslovno tope pod visokim temperaturama; kiše nema na vidiku i suša traje već više od mjesec dana. Njen poziv za kavu bio je iznenadan, razgovor nabijen isčekivanjem i žurnošću; morala mi je nešto jako važno reći.  Moja bujna mašta odmah je proradila … Continue reading “Ne moram znati sve” – rečenica koja živcima daruje dugovječnost

Vodiš li ljubav ili rat?

Zaboravljao je datume. Godišnjice, rođendane, Valentinova, pa i Božić bi da ne postoji toliko podsjetnika na isti oko njega. Ispočetka, činilo mi se to simpatičnim, tipičnom stvari koju mnogi muškarci čine, a ja budući da sam čvrsto odlučila da nikad neću biti tipična žena, činila sam ono što većina žena na mom mjestu ne bi – nisam prigovarala. Radije sam se odlučila na igrice koje su za cilj imale samo jednu stvar; promijeniti mog inače divnog muškarca.

Nisam ga podsjećala, nikad nisam rekla: „Hej, sljedeći tjedan nam je godišnjica, mogli bi otići u onaj novootvoreni talijanski restoran.“ ili „Znaš što bi voljela dobiti za rođendan koji mi je btw za pet dana?“ Neee, tim se oružjem namjerno nisam htjela koristiti. Dijelom jer sam smatrala da takvo nešto u suštini ne bi trebalo biti potrebno, a dijelom jer je jedan dio mene uživao u činjenici da će ako zaista zaboravi datum, krivnja ispisana na njegovom licu biti svojevrstan trijumf. Ja ću biti pozitivac, a on negativac. Ja u pravu, a on u krivu. Ja dominantna, a on pokorni dok god se nekako ne iskupi, obično višestruko i financijski i emotivno nego bi morao da se jednostavno sjetio datuma i kupio nekakav poklon.
„Zaboravio si?“ pitala bih ga sa suzom u oku, pa zatim odmahnula rukom i osmjehnula se. „Ma nema veze, to su ionako samo brojevi i ne znače ništa…“
Sa licem ožalošćene djeve kovala bi plan osvete koji se obično sastojao u tome da se pretvorim u primjerak savršene djevojke, s ciljem da maksimalno pojačam njegov osjećaj krivnje.
Svejedno, sljedeće bi godine opet zaboravio. A to je značilo samo jednu stvar: došlo je vrijeme da se u tiho, ali postojano muško-žensko ratovanje uvede nova taktika… Continue reading “Vodiš li ljubav ili rat?”

Zašto je svijet prepun onih koji odustaju?

Sjećam se kad smo suprug i ja odlučili imati dijete. Sama odluka činila se najtežim korakom, sve ostalo je tako prirodno, jednostavno i neupitno da je sasvim suludo očekivati bilo što drugo osim 100 % – tnog uspjeha već nakon prvog pokušaja.
Da, razum je znao da postoje parovi koji godinama pokušavaju. Da razum je znao da je u današnje vrijeme popis raznih komplikacija koje se javljaju sve veći i veći i da je zapravo postala prava lutrija kad taj cijeli proces prođe bez ikakvih problema.
Pa opet ludo srce je duboko uvjereno da je baš ono taj sretnik koji će proći bez ikakve ogrebotine na svom nadobudnom postojanju. Ponavlja sve one rečenice tipa; To se dešava drugima, ne meni. Ne razmišljaj o mogućim komplikacijama jer ćeš ih tako samo privući, natjerati ih da se zbilja dogode. Pa ga poslušaš. I onda usprkos silnom entuzijazmu, pozitivi, dobiješ prvu pljusku, pa drugu, treću… Continue reading “Zašto je svijet prepun onih koji odustaju?”

Naše živote ne oblikuje toliko naše iskustvo, koliko naša očekivanja

Jutros sam se probudila sa glavoboljom, nešto što ne pamtim kad sam zadnji put doživjela jer sam jedna od onih sretnica koje glava gotovo nikad ne boli. Val mučnine potresao mi je tijelo nošen nekim nedefiniranim mislima koje su u svojoj srži sadržavale neke negativne prizvuke. Noć prije nikako nisam mogla zaspati, vrtjela sam se po krevetu kao da ležim na sitnom, oštrom šljunku i pokušavala utišati svoj odveć bučni, svađalački raspoložen um. Continue reading “Naše živote ne oblikuje toliko naše iskustvo, koliko naša očekivanja”