“Ne moram znati sve” – rečenica koja živcima daruje dugovječnost

Dan je divan; sunce sja, ptičice pjevuše i ono malo vjetra što puše dođe kao blagoslov u ovo vrijeme kad se irske ceste doslovno tope pod visokim temperaturama; kiše nema na vidiku i suša traje već više od mjesec dana. Njen poziv za kavu bio je iznenadan, razgovor nabijen isčekivanjem i žurnošću; morala mi je nešto jako važno reći.  Moja bujna mašta odmah je proradila … Continue reading “Ne moram znati sve” – rečenica koja živcima daruje dugovječnost

Naše živote ne oblikuje toliko naše iskustvo, koliko naša očekivanja

Jutros sam se probudila sa glavoboljom, nešto što ne pamtim kad sam zadnji put doživjela jer sam jedna od onih sretnica koje glava gotovo nikad ne boli. Val mučnine potresao mi je tijelo nošen nekim nedefiniranim mislima koje su u svojoj srži sadržavale neke negativne prizvuke. Noć prije nikako nisam mogla zaspati, vrtjela sam se po krevetu kao da ležim na sitnom, oštrom šljunku i pokušavala utišati svoj odveć bučni, svađalački raspoložen um. Continue reading “Naše živote ne oblikuje toliko naše iskustvo, koliko naša očekivanja”

Koliko uvjetujete svoju slobodu?

Koliko uvjetujete svoju slobodu?

Vjerujemo da smo slobodni. Da činimo što želimo. Kad želimo. S kim želimo.
Hm. Jesmo li zaista?
Kad ste zadnji put učinili nešto a da to nije bilo uvjetovano nečim?
Ako ti napraviš ovo, ja ću ono.
Kad bi učinio to i to, voljela bi te.
Kao nikog prije.
Ako učinim ovo, moći ću konačno ono.
Kad napravim ovo, bit ću sretna.
Kad učinim ono, bit ću zadovoljna…
Uvjeti. Gomilamo ih poput djece svoje igračke. Bez smisla, bez pravila, bez potrebe. Samo nek ih ima. Što više to bolje. Dok nam šarenilo boja odvlači pozornost. Continue reading “Koliko uvjetujete svoju slobodu?”