Važno je s vremena na vrijeme počistiti svoj mentalni nered

Gledala sam nedavno jedan video o čovjeku kojeg je dobivena kazna za parkiranje poprilično izbacila iz takta. Dobio je onako jedan mini živčani slom i s obzirom da to svoje blaženo stanje nije znao kontrolirati, prvom prilikom istresao se na suradnika, suradnik potom na svoju ženu, žena na prijateljicu, prijateljica na dijete itd. Poanta je vrlo jasna – naša emotivna stanja prenose se poput zaraze … Continue reading Važno je s vremena na vrijeme počistiti svoj mentalni nered

Vodiš li ljubav ili rat?

Zaboravljao je datume. Godišnjice, rođendane, Valentinova, pa i Božić bi da ne postoji toliko podsjetnika na isti oko njega. Ispočetka, činilo mi se to simpatičnim, tipičnom stvari koju mnogi muškarci čine, a ja budući da sam čvrsto odlučila da nikad neću biti tipična žena, činila sam ono što većina žena na mom mjestu ne bi – nisam prigovarala. Radije sam se odlučila na igrice koje su za cilj imale samo jednu stvar; promijeniti mog inače divnog muškarca.

Nisam ga podsjećala, nikad nisam rekla: „Hej, sljedeći tjedan nam je godišnjica, mogli bi otići u onaj novootvoreni talijanski restoran.“ ili „Znaš što bi voljela dobiti za rođendan koji mi je btw za pet dana?“ Neee, tim se oružjem namjerno nisam htjela koristiti. Dijelom jer sam smatrala da takvo nešto u suštini ne bi trebalo biti potrebno, a dijelom jer je jedan dio mene uživao u činjenici da će ako zaista zaboravi datum, krivnja ispisana na njegovom licu biti svojevrstan trijumf. Ja ću biti pozitivac, a on negativac. Ja u pravu, a on u krivu. Ja dominantna, a on pokorni dok god se nekako ne iskupi, obično višestruko i financijski i emotivno nego bi morao da se jednostavno sjetio datuma i kupio nekakav poklon.
„Zaboravio si?“ pitala bih ga sa suzom u oku, pa zatim odmahnula rukom i osmjehnula se. „Ma nema veze, to su ionako samo brojevi i ne znače ništa…“
Sa licem ožalošćene djeve kovala bi plan osvete koji se obično sastojao u tome da se pretvorim u primjerak savršene djevojke, s ciljem da maksimalno pojačam njegov osjećaj krivnje.
Svejedno, sljedeće bi godine opet zaboravio. A to je značilo samo jednu stvar: došlo je vrijeme da se u tiho, ali postojano muško-žensko ratovanje uvede nova taktika… Continue reading “Vodiš li ljubav ili rat?”

Zašto se sramimo onoga što boli iznutra?

james-forbes-203623

Kad želiš lijepu frizuru – ideš frizeru. Lijepo i čisto lice – kozmetičaru. Lijepo tijelo – na fitness ili u teretanu, a ako te to isto tijelo slučajno boli – ideš doktoru.
Stvar je jednostavnna; kad nam nešto ne odgovara ili nas nešto boli, ako to sami nismo u stanju riješiti, potražimo stručnu pomoć.
No što kad su naše emocije ono što treba popravak? One boli i ožiljci koje ne ćuti naše fizičko tijelo, već naša duša?
Je li naša svijest konačno došla do stadija da je u tom slučaju sasvim normalno obratiti se psihološkom savjetniku ili još uvijek zaziremo od toga jer “tamo idu samo oni koji su ludi, s kojima opako nešto nije u redu?”
Bojim se da je još uvijek u pitanju ovo drugo.
Svijet je prepun slomljenih ljudi koji su toliko naviknuti na svoje stanje, stanje koje je gotovo sraslo s njima, da ih i sama pomisao da ih isčupaju iz sebe ostavlja bez daha.

Sve naše umne i emocionalne blokade gurnut ćemo pod tepih, govoreći sebi i drugima da nije ništa, da smo u savršenom redu, jer ono što nam je – to se ne vidi, ne osjeća fizički, a ono što se ne vidi – ne postoji, ono što ne postoji – tome se pažnja ne poklanja… Continue reading “Zašto se sramimo onoga što boli iznutra?”

Čistiš li redovito platno svojeg života?

Posljednjih nekoliko mjeseci za moju obitelj i mene bili su teški. Pokosilo nas je ono što nitko od nas nikad ne želi, ali nažalost povremeno dobijemo servirano od strane života; bolest.
Za ovu priču nije bitno koga je pogodila, koja, kada, ni kako.
Bitna je ona emocionalna strana i kako se nosimo s njom. Kakve joj odluke dozvoljavamo da donese ili ne donese, pravdajući se da je u naše ime.

Ja sam se sa situacijom nosila blago rečeno očajno, ispunjena strahom i panikom. Sa neprestanom brigom i neizvjesnošću gurala sam kroz svakodnevnicu poput robota, sve radnje obavljala nesvjesno dok je mozak punom parom obrađivao sve moguće negativne ishode.
Istovremeno sam bila i iznenađena i zgrožena činjenicom da sam tako slaba; ja koja u svakom susretu s problemom prvo vidim paletu mogućih riješenja, ja koja ističe pozitivne strane i kad su apsolutno svi oko mene potponuli u negativu, ja koja uvijek poput kakve mantre govorim svima; briga nema smisla… Continue reading “Čistiš li redovito platno svojeg života?”

Naše slike koje nosimo sa sobom u svijet

Stajala sam pokraj njega naslonjena na kuhinjski pult i promatrala ga kako fokusirano sjecka povrće koje sam nam namjeravala pripremiti za večeru. Bio je dobro raspoložen, a ja sam davala sve od sebe da moja zlovolja ne prijeđe na njega.

Brinula sam tog dana puno. Mozgala, strahovala, dozvoljavala nemirima da mi polagano poput kakve štetočine grickaju dušu. No šutjela sam, nešto što mi je prešlo u gadnu naviku otkako sam shvatila da ljudi obično ne znaju što da rade kad im svoje muke istresem na pladnju.  Iz nekog razloga svaki put kad bi nekome povjerila svoja unutarnja previranja dobila bi jedan iznenađeni pogled i onu famoznu: Ne bih nikad rekla da tebe išta muči.
Kao da sam kakav robot koji preko svih prepreka prolazi kao od šale, pošteđen bilo kakvih posrtaja jer nikad nije okusio svijet emocija. Da bar!  Continue reading “Naše slike koje nosimo sa sobom u svijet”