Jedino “trebala bih” koje bi trebalo postojati je ono iza kojeg sljedi “jer to želim”

Sastale smo se u novootvorenom coffee shopu koji je nudio nemali broj vrsta kave iz cijelog svijeta i još dok smo neodlučno proučavale prepunu policu ispred nas, osjetila sam kako se opuštam. U njenoj blizini to je neobično lako postići jer čak i naizgled najkaotičniji momenti nisu u stanju sa njenog lica izbrisati izraz spokoja. Ta crta njenog karaktera me neobično privlači i intrigira. Ne … Continue reading Jedino “trebala bih” koje bi trebalo postojati je ono iza kojeg sljedi “jer to želim”

Gdje je nestao čovjek?

Kako ostvariti svoje najluđe snove? Postati super uspješan radeći isključivo ono što najviše voliš? Kako lišiti život bilo kakvih moranja i ispuniti ga blaženstvom koje sa sobom nosi ostvarenje svake tvoje egoistične mušice? Kako biti pozitivan 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu?   Ne iskaču li vam ovakvi savjeti sa svih strana? Ne šalju li vam poruku da niste dovoljno dobri onakvi kakvi jeste? Da … Continue reading Gdje je nestao čovjek?

Život ne bi trebao biti izbor između koje dijelove sebe nahraniti, a koje ostaviti gladnima

Kažu da postoji taj jedan svijet… Svijet u kojem se čuda događaju. U kojem je sve moguće. Kažu da je jako dalek, ponosit, da nas gleda pomalo s visoka, onako poput strogog učitelja preko okvira svojih naočala i mrmlja si u bradu. Kima niječno glavom, odmahuje rukom, uzdiše. Kažu da je usamljen, da ga rijetko tko posjećuje iako navodno zauzvrat nudi ostvarenje snova, onih najdubljih čežnji koje snivaju negdje duboko zakopani u ljudskom srcu. Kažu da ga nerjetko prozivaju, optužuju za davanje lažnih nada, kažu da bi trebao biti razumniji. Realističniji. Da se ne bi trebao tako lako dati zavesti, podleći zavodljivim čarima jednog sasvim običnog organa koji je zbog svojih stalnih i neumornih otkucaja umislio da može apsolutno sve.

Govore nam da nam nije potreban. Da se sasvim pristojno da živjeti i bez njega, da je nepouzdan, prevrtljiv, nesiguran, nestalan. Da je onaj svijet koji imamo dovoljan. Onaj u kojem smo se našli sasvim slučajno jednog ponedjeljka u sedam ujutro kad nam još cijelo tijelo spava jer je uronjeno u lijeno nedjeljno poslijepodne. Onaj kojem smo rekli; Jebiga, dobro je. Sigurno je. Bezbolno je. Jednostavno je. Nosi najmanje rizika. Razumno je. Uostalom tako su nam reki. A oni znaju. Jer njima su rekli oni prije njih, a njima pak oni prije njih. Ta se mudrost pažljivo prenosi s koljena na koljeno, da se ne daj bože ne pronađe kakva naivna budala s glavom u oblacima pa povjeruje da može letjeti… Continue reading “Život ne bi trebao biti izbor između koje dijelove sebe nahraniti, a koje ostaviti gladnima”