O meni

MYXJ_20170218231605_save

Pisanje i ja.
Sviđamo se jedno drugom dosta dugo, još od doba kad sam bila srednjoškolka, nosa uvijek zabijenog u neku knjigu. Kao i sa svakom simpatijom, tako je bilo i s nama, malo smo se voljeli, malo svađali, malo uzimali zaozbiljno, malo smatrali tek prolaznom ludošću.
Pa ipak, baš nikad nismo skupili snage da se rastanemo, iako nas je život često nemilosrdno lomio. Testirao. Iskušavao. Pa neka.
Danas vjerujem da je tako trebalo biti, svaki pisac mora imati svoju bol, inače ne bi mogao biti pisac.

Davne  2000-te  sa svojih 16 godina, u vlastitoj nakladi objavila sam svoj prvi roman. Nosio je naslov Druga strana medalje, a nastao je kao rezultat knjiga koje sam tada najviše čitala; ljubavnih i kriminalističkih romana.  Danas kolutam očima kad ga čitam, kažem sebi: Jao kako si bila predvidljiva, pa i naivna! Onda se sjetim sa koliko godina je napisan pa budem nešto blaža prema sebi. 🙂
Sjećam se kako sam, s dječjim snovima u glavi i ruksakom na leđima, šetala ulicama Šibenika i tražila sponzore da bi mojih 500 primjeraka knjige ugledalo svjetlo dana.
I ugledalo je. Pokoja promocija, članak u novinama, udruga pisaca i knjige su bile razaslane po Lijepoj Našoj. Vjerujem da mi majka još negdje na polici čuva jedan primjerak.

I što se onda dogodilo pitate se? Život valjda. Ona rečenica duboko zacementirana u podsvjesti; Ne možeš curo draga od pisanja živjeti! A živjeti je trebalo. I samo tako moje su ambicije prešle na zanimanja koja su mjesečno donosila novac. Pisanje je postalo tek usputan hobi.

Punih 15 godina poslije vratila sam se pisanju. Počelo je s tek usputnim zapisivanjem misli, no vrlo brzo mi je postalo jasno da je bilo potpuno sebično zapostaviti osjećaj koji pisanje budi u meni i prepustiti ga slučaju tako dugo.

Pokrenula sam blog koji mi donio divne ljude na moj životni put. Ostvarila brojne suradnje, od kojih bih istaknula suradnju s Aportalom gdje pišem tjedne kolumne i aktivni sam član uredništva. Na regionalnom natječaju Lola magazina “Ljudi s olovkama”, osvojila sam drugo mjesto sa pričom: Mogu što hoću! Možeš, ali… trebaš li? Moje tekstove povremeno prenose razni portali, a posebno mi je drago svoje tekstove vidjeti na portalu Atma.hr, te medijskoj platformi BlogBuster.

U svega pola godine od mog povratka pisanju, nastao je novi roman, Putevima svitanja, koji je nakon duge pripreme i potrage za izdavačem, našao svoje mjesto pod suncem u web knjižari Redak gdje je od svibnja 2017- e dostupan za online prodaju.

Kreativna sam, obožavam DIY projekte. Često po stanu nešto rušim i preuređujem, volim kad stare stvari zasjaju nekim novim sjajem.
Sve što je vintage, shabby chic, bajkovito i cvjetno ima moju pozornost. Vile i leptiri, zbog predivne simbolike koju nose. Knjige, glazba, čokolada i kava jer pune moje baterije i čine me sretnom.
Inspirativna mjesta, ljudi, priče koje nadahnjuju, izvlače najbolje iz nas i guraju nas naprijed.
Grafički i web dizajn jer volim stvari činiti vizualno lijepim.

I ovaj blog naravno! Rađen s puno ljubavi, pozitivne energije i želje da unese barem zrno topline u srca mnogih čitatelja.

Dobro mi došli!