Jedino nam iluzije pomažu živjeti…

tumblr_lrizr1ybc91r29nreo1_500

“Ljudi me plaše”, rekla je. “Ne onako kao u kakvom horor filmu kad kroz prste viriš na ekran i čekaš trenutak užasa da prođe…Ne…Ljudi me plaše na jedan puno profinjeniji način. Tiho, gotovo jedva primjetno, ali konstantno. Način na koji trate svoje živote. Način na koji ja tratim svoj… Ugurani u kalupe, tuđa očekivanja, vlastita samozavaravanja. Zamisli proživjeti tako jedan cijeli život! Od rođenja do smrti. Ne bi li trebali ostaviti nekakav trag? Dati neki smisao tom svom postojanju? Kakava nam je to misija na ovome svijetu kad u naslijeđe mahom ostavljamo samo tugu za propuštenim prilikama?” Continue reading “Jedino nam iluzije pomažu živjeti…”