Ne znajući kad će zora doći, otvaram sva vrata

Nekoć sam sve svoje poraze pomno bilježila u crnoj knjižici svog uma. Imali su svoje posebno mjesto s kojeg su me promatrali prijekorno, pomno prateći svaki moj korak, analizirajući, pušući i na hladno, kočeći me, zatežući svoj povodac svako toliko kao da sam neposlušni i živahni psić kojemu je potrebno dresiranje. Danas sam valjda zrno […]

Ponekad odustati znači ne odustati od onoga što zaista jesmo

Ispletem si ponekad pred spavanje kosu u pletenicu s ciljem da mi sutradan bude valovita. Obično ne postignem željeni efekt jer zahvaljujući svojoj suhoj kosi sve što nije pažljivo stilizirano rezultira čupavim izgledom hrpe sijena koju je netko pobacao onako bez velikog reda. Ali ipak pletem kosu često. Navikla sam. Kosa mi tako manje smeta […]

Slomljena kost više nikad nije ista, kao ni čovjek pogođen nepromišljenom riječi

Prije davnih 8 godina slomila sam desnu ruku. Unatoč tome što je, gledano s medicinske strane, sve vraćeno na svoje mjesto i uredno je zacijelilo, ta ruka više nikad nije postala ona stara. Moja olakotna okolnost je ta što živim u vremenu u kojem se pisanje  može odvijati bez ikakve uporabe olovke i papira, (jer […]

Život ne bi trebao biti izbor između koje dijelove sebe nahraniti, a koje ostaviti gladnima

Kažu da postoji taj jedan svijet… Svijet u kojem se čuda događaju. U kojem je sve moguće. Kažu da je jako dalek, ponosit, da nas gleda pomalo s visoka, onako poput strogog učitelja preko okvira svojih naočala i mrmlja si u bradu. Kima niječno glavom, odmahuje rukom, uzdiše. Kažu da je usamljen, da ga rijetko […]