Kako izgleda početak prve školske godine u Irskoj?

Vrijeme teče drugačije kad imaš djecu. Sve to nekako ide laganini i onda jednog dana rodiš, a već drugog, svoje divno i drago djetešce spremaš u školu. Točno takav osjećaj imam dok gledam svog Nou kako ponosno hoda ulicom s torbom na leđima i nije mi jasno, kud prije? Kud prije sam ja ona koja odlazi na sastanke i razgovore s učiteljima i ravnateljima, tim … Continue reading Kako izgleda početak prve školske godine u Irskoj?

“Vratit ćeš se ti, nema vani života…”

Prije tri godine otišla sam iz Hrvatske. Spakirala svih tada 30 godina života u dva kufera i otišla. Jer sam željela znati. Kako je to kad odeš iz zemlje s kojom si gotovo srastao, znaš joj svaku poru, svaki kutak, a i ona tebi. Zemlju na koju si naučen, koju i voliš i mrziš istovremeno jer si dovoljno slobodna da ju svojataš, uzimaš zdravo za … Continue reading “Vratit ćeš se ti, nema vani života…”

Kad živiš negdje u stranoj zemlji…

Kad živiš negdje u stranoj zemlji s vremenom dobiješ onaj osjećaj između. Duša ti je ni na nebu ni na zemlji gdje god bio. Zbunjen si dok koristiš riječ doma, ponekad je to; jedva čekam doma u Hrvatsku na godišnji, a kad si na godišnjem; jedva čekam doma u Irsku. Koliko god možda nevjerovatno zvuči, nisi više stranac samo u onoj zemlji u koju si … Continue reading Kad živiš negdje u stranoj zemlji…

Ne zna razum da je sreća sve…

Navikne se čovjek na sve. Pa opet kad tek prolazi kroz nešto novo ima osjećaj kao da se sve u njemu cijepa na pola. Želja da ono poznato ostane, da umiruje dušu i želja za novim, nepoznatim, koja obećava ono neuhvatljivo zrno istinske sreće stalno se bore za prevlast. Pa i onda kad bude prekasno za povlačenje, onda kad toliko duboko zagaziš u nepredvidljivo da nema povratka, čak i onda bi natrag, da bar na tren izbiješ iz sebe onaj paralizirajući strah od nepoznatog.  Continue reading “Ne zna razum da je sreća sve…”

Netko je napustio Hrvatsku? Ajmo mu odmah j…. mater ili zašto su dobre manire važne

country-field-road

Spadam u onu skupinu ljudi kojima je sasvim svejedno gdje tko živi, kako, što radi, s kim je u krevetu i kojem se Bogu moli dok god je čovjek. Između ostalog ne diraju me ni ljudi koji su iz bilo kojeg  razloga napustili Hrvatsku kao ni oni koji su ostali.
Vodim se onom svatko ima pravo na svoju osobnu sreću i svatko je ima pravo tražiti gdje god poželi i moje ili bilo čije tuđe mišljenje o izboru tih ljudi nije i ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti nimalo važno, dokle god ti isti ljudi svojim izborom ne nanose nikome štetu. Continue reading “Netko je napustio Hrvatsku? Ajmo mu odmah j…. mater ili zašto su dobre manire važne”