Ne zna razum da je sreća sve…

Ne zna razum da je sreća sve

Navikne se čovjek na sve. Pa opet kad tek prolazi kroz nešto novo ima osjećaj kao da se sve u njemu cijepa na pola. Želja da ono poznato ostane, da umiruje dušu i želja za novim, nepoznatim, koja obećava ono neuhvatljivo zrno istinske sreće stalno se bore za prevlast. Pa i onda kad bude prekasno za povlačenje, onda kad toliko duboko zagaziš u nepredvidljivo da nema povratka, čak i onda bi natrag, da bar na tren izbiješ iz sebe onaj paralizirajući strah od nepoznatog.  Nastavi čitati “Ne zna razum da je sreća sve…”

Netko je napustio Hrvatsku? Ajmo mu odmah j…. mater ili zašto su dobre manire važne

country-field-road

Spadam u onu skupinu ljudi kojima je sasvim svejedno gdje tko živi, kako, što radi, s kim je u krevetu i kojem se Bogu moli dok god je čovjek. Između ostalog ne diraju me ni ljudi koji su iz bilo kojeg  razloga napustili Hrvatsku kao ni oni koji su ostali.
Vodim se onom svatko ima pravo na svoju osobnu sreću i svatko je ima pravo tražiti gdje god poželi i moje ili bilo čije tuđe mišljenje o izboru tih ljudi nije i ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti nimalo važno, dokle god ti isti ljudi svojim izborom ne nanose nikome štetu. Nastavi čitati “Netko je napustio Hrvatsku? Ajmo mu odmah j…. mater ili zašto su dobre manire važne”

Kad promijeniš državu u kojoj živiš nemoguće je ostati isti ili zašto volim Irsku

Kad promijeniš državu u kojoj živiš, nemoguće je ostati isti ili zašto volim Irsku?

Prošla su 22 mjeseca otkako sam u Irskoj.  Eto, nije neka okrugla brojka ni tipična obljetnica za obilježavanje, no inspiracija obično ne pita ni za mjesto, ni doba dana, a kamoli za mjesece i godine. Od dolaska ovdje nisam bila u Hrvatskoj, spremam se sad uskoro posjetiti je, i nekako sa pripremama došle su i misli o cijelom tom procesu odlaska u drugu državu, prilagodbi, promjenama i doživljajima.
Pitala sam se što je to što me tako snažno drži ovdje, toliko  da nekad znam reći; uh u Hrvatsku? Dva tjedna? Moram li baš?
Ne, neću pljuvati po Hrvatskoj i neću hvalisati Irsku. Svakom iole zrelom čovjeku je valjda jasno da nam osobne razlike omogućuju sretan život na raznim područjima svijeta i da viđenje jedne realnosti može biti u potpunoj suprotnosti s drugom iako dijelimo isto nebo, istu državu pa i isti krov.
Danas bi o sreći. Onoj osobnoj kojoj baš svaki pojedinac teži. Danas bi o razlikama, onim zbog kojih osjećaš da negdje pripadaš više, a negdje manje, pa shodno tome tražiš svoje mjesto pod suncem. Nastavi čitati “Kad promijeniš državu u kojoj živiš nemoguće je ostati isti ili zašto volim Irsku”

Muke po vrtićima na irski način

Došlo je i to vrijeme, da moj mali veliki dečko krene u vrtić ili kako ga ovdje popularno zovu crèche.
Puno puta od mnogih dobijem nekakav upit vezano za vrtiće u Irskoj. Uglavnom sam mogla ponuditi opće odgovore koje čujem od poznanika oko sebe jer sama nisam prolazila proces upisa i nisam znala kako točno sve to ide. Sad kad jesam, mogu reći, puno panike ni za što.  Nastavi čitati “Muke po vrtićima na irski način”