#Repost
Draga @j.j.laljek_knjige hvala ti ❤ Izmamila si mi osmijeh na lice 🥰
・・・
#41 recenzija, Brankica Stanić – Putevima Svitanja✨ je na BLOGU i Facebooku! (ovdje je samo dio) 🌷„Dobro je nekad u životu izgubiti sve. Tad se usudiš i planine pomicati ako treba. Tad se usudiš reći ne mnoštvu stvari koje te sputavaju. Kao i da svemu onom što želiš, ali si strahovao od osude, neprihvaćanja. Ljudi kad izgube sve, mnogo pate. Čeznu za svojim starim životom iako im toliko toga u njemu nije bilo drago. Ne shvaćaju da su zapravo sretnici. Jer mogu apsolutno sve iznova. Po svojim pravilima i mjerilima. Bez pritiska okoline koja im je ionako već okrenula leđa. I gle čuda! Preživjeli su. Najljepši je osjećaj kad nemaš što izgubiti. Tad se ponovno rađaš. Slobodan kao ptica.”
.
.
"Iznimna mi je čast što mogu barem donekle opisati ovu predivnu priču koja me začarala stilom pisanja kojeg smatram među boljim što se tiče domaćih autora. Nevjerojatno dobra opisivanja, unutarnji monolozi, retrospektiva u pravi tren i nadasve izvanredno nježna ljubavna priča. Brankica je stekla jednog istinski top fana. Svaka rečenica pršti od emocija, zrelosti, osjećajnosti, nježnosti – na nevjerojatno lijep način!
.
.
Tina je cura koja je odrasla prije svog vremena izgubivši oca koji ju je često zanemarivao i kočio svoje emocije. Da bi joj djetinjstvo bilo još gore majka joj postaje razuzdana i lajava alkoholičarka učinivši ju podložnom tješiteljicom te modernom Pepeljugom. Kako ne bi krenula tim njihovim turobnim životima, Tina se odlučuje biti sve njihove suprotnosti – sposobna, usredotočena na posao, pomalo hladna ali na kraju ipak hrabra i suviše tvrdoglava, sve u cilju da društvu i sebi dokaže kako ju njezini roditelji ne definiraju...
.
.
Zaključak: ... Priča je toliko romantična, snažna i posebna. Po prvi put mi je došlo da naručim pet komada pa ih razdijelim na stranici... Za ovu - imate SVE moguće preporuke, a ujedno je proglašavam i knjigom kvartala. (Oprostite mi na toliko citata, ali zbilja sam morala. Najradije bi neke postavila na zidove u kući.)"
#brankicastanić
#putevimasvitanja #knjige #domaćiautori #jjlaljekrecenzije #čistaljubav #ostanidomaicitaj
💫💫
For some time now, I have this some sort of a reading crisis, and any book I pick up to read turns out to be dull and flat, and I lose my interest quickly. 😏 Well, the dark days are finally over! 😆 Conversation with friends is a pleasant surprise, I'm hooked from the first page and I'm absolutely in love with Sally's style of writing 😍😍
#weekendread #sallyrooney #conversationswithfriends #loveit #novel #irishwriter
💫💫
"Maybe it's all down to the thought of her
Maybe it's all down to the loss we learned
Knew for a long time, for all it's worth
I wanted to run to you
What if I'm caught up and it's me you're calling?
What if I'm lost now 'cause of demons comin'
When she kissed me, I felt a new freedom or something
Well, move on..."
💫💫 #rainy #sundays, #coffee and, oh, #poetry of this man! 💕💕 #dermotkennedy #momentspassed #withoutfear
💫💫
O ljubavi ne znamo po defaultu.
Iako često volimo vjerovati da nam je svo znanje o njoj urođeno.
Da ne može biti jednostavnije voljeti, kako sebe tako i druge...
Negdje usput, spotičući se o boljke kao dijete koje čini prve korake, shvatimo koliko smo u zabludi... Ljubav se uči.
Ljubav prema sebi.
Ljubav prema drugima.
Nikad o njoj ne razmišljamo kao o zadatku koji treba savladati, zahtjevnom štivu koje treba pomno proučiti.
Ne zvuči nam to odveć romantično, a upravo je to ono što trebamo.
Naučiti kako voljeti.
Najprije sebe.
Da bi mogli i druge...
💫💫 #randomthoughts #writings
💫💫
Draga moja tugo,
moja patnjo,
moja boli
neizmjerno vas volim.
Da nije vas bi li prepoznala sreću? Bi li joj se radovala? Cijenila je?
Dragi moji krivi izbori,
stranputice,
putevi bez smisla.
I vas volim. Jer danas vidim da i niste bili tako krivi. Danas vidim da nije bilo vas ne bi bilo ni mene ovakve kakvom se poznajem. A volim se ovakva, onako baš.
Dragi moji padovi,
ponori,
mišje rupe u koje sam se zavlačila odbijajući sudjelovati u bilo čemu osim u pokušaju da svojom rijekom suza postignem rekord vrijedan Giunessa.
I vama šaljem ljubav.
Bez vas bi moj život bio tek pravac. Predvidljiv, plošan, dosadan.
Ima nešto daleko gore od patnje. Biti je nedostojan. Biti jedan od onih rijetkih nesretnika koji prožive život a da ih tuga gotovo ni ne okrzne. Naša priroda je takva da smo jedino u odsustvu nečega u stanju to cijeniti. Istinski osjetiti vrijednost i svu ljepotu koju nam donosi. Prečesto smo sreći samo usputni prolaznik, prohujimo pored nje poput vjetra. Slijepi, gluhi, zatvorenog srca.
A ima li što gore od zatvorenog srca?
Duše koja tapka u mraku i sve što vidi su blijede isprane nijanse vlastitog postojanja?
Ni ne slutimo koliko smo privlegirani kada nas tuga posjeti. Svaki put, iznova daje nam priliku da se pročistimo, da naučimo, da postanemo svjesni ljepote koja nas svakodnevno okružuje.
Postoji li išta ljepše od osjećaja zahvalnosti koji te preplavi svaki put kad odboluješ svoje? Kad suze presuše, oči se otvore i pogledaju svijet nekim novim očima? Kao kad se penješ na planinu, spotičeš se na gotovo svaki kamen sumnjajući da vrh uopće postoji i taman kad se potpuno slomiš od umora, grizodušja i boli, ugledaš ga. Taj tren znaš da je svaka suza bila vrijedna, jer taj tren ga zaista vidiš, osjećaš ga. Cijeniš ga.
Bi li ga doživjela jednako da ti je serviran na dlanu? Poklonjen?
Da bi se radovala krevetu
trebaš se umoriti.
da bi se radovala toplom tušu
trebaš se uprljati.
Da bi se radovala dobroj hrani
trebaš ogladnjeti.
Isto je i sa tugom u tvom životu.
Trebaš je da bi se znala radovati sreći... #randomthoughts #writings #moments
