Upalite svoje unutarnje svjetlo zahvalnosti

Nisam dovoljno spavala noćas. Kao ni noć prije. Ni onu prije. U prosijeku odrapim šest, nekad sedam sati, ali osjećam da mi je to malo. Kuham si kavu dok mi u glavi tutnji, udovi se jedva kreću, a obveze koje me čekaju nižu se u mojoj glavi dok prigovaraju mojoj tromosti. Level stresa se podiže, ničim izazvan osim mojim mislima, pa se trudim disati duboko, … Continue reading Upalite svoje unutarnje svjetlo zahvalnosti

Jedino “trebala bih” koje bi trebalo postojati je ono iza kojeg sljedi “jer to želim”

Sastale smo se u novootvorenom coffee shopu koji je nudio nemali broj vrsta kave iz cijelog svijeta i još dok smo neodlučno proučavale prepunu policu ispred nas, osjetila sam kako se opuštam. U njenoj blizini to je neobično lako postići jer čak i naizgled najkaotičniji momenti nisu u stanju sa njenog lica izbrisati izraz spokoja. Ta crta njenog karaktera me neobično privlači i intrigira. Ne … Continue reading Jedino “trebala bih” koje bi trebalo postojati je ono iza kojeg sljedi “jer to želim”

Legal and free to use

She breathed a long sigh of exhaustion while lifting her hair in a messy bun. Dirty, lifeless, dark hair whose wisps stuck out around her childlike face. Under her tired eyes, the residues of mascara rested. She wasn’t sure when she had applied it to her eyelashes. Could be yesterday morning, or even the day before. It didn’t really matter. At the moment, other things … Continue reading Legal and free to use

Čovjeku za poludjeti ne treba puno, samo da je sam u zatvoru svojih misli

Nije rijetkost da me stvari koje su u trendu baš i ne privlače, i to iz nikojeg drugog razloga nego upravo zbog toga što su eto u trendu. U samom startu budem skeptična na sve što nosi oznaku must, na sve što obećava life-changing iskustvo i za čim mnogi luduju. Svjesna sam da ovaj moj stav nije pravovaljano mjerilo kvalitete po kojem bi bilo logično … Continue reading Čovjeku za poludjeti ne treba puno, samo da je sam u zatvoru svojih misli

Duše koje u svojim očima više nemaju onaj sjaj…

“Parkiraš se na gu*icu sada da ti poslije bude lakše,” ovim je riječima moj muž objasnio našem sinu zašto se na uskom prenapućenom parkingu pokušava uparkirati unazad i zašto trgovina igračkama mora sačekati koju sekundu duže prisustvo našeg sina koji je uvjeren da njegov tata samo gubi vrijeme.  „Mogao si samo smotati volan i ući,“ nestrpljivo je prigovarao ocu, pogledavajući prema izlozima trgovine koji su … Continue reading Duše koje u svojim očima više nemaju onaj sjaj…