Životologija

Što je ljeto bez kukanja o celulitu i kilama? Ili kako nas ubija u pojam naš balkanski mentalitet

Ljeto je vrijeme kad, obično zahvaljujući vrućinama, usporavamo svoj ritam. I sama činim istu stvar iako irsko ljeto ima malo veze s onim našim i svaki put se šokiram kad odem na fejs i vidim puste fotke s plaže, preplanula tijela, kremice, badiće, koktelčiće, dok ja još uvijek spremam svoje tijelo za ljeto (ha, koji vic), tek planiram kupiti badić i pitam se koliko zapravo ima smisla nalakirati nokte na nogama kad ovdje u Irskoj priliku za obući japanke imam cca sat vremena, tri dana tokom ljetnih mjeseci.

Ipak, prošli tjedan nebo nas je počastilo sa 27 stupnjeva i bilo je neizbježno prekopati ostavu i ormar u potrazi za japankama, haljinicama, kratkim hlačama i majicama bez rukava. I tad su krenule tipične ženske jadikovke; prva poražavajuća istina koja me lupila po glavi bila je ta da sam sve hlače jedva zakopčala, da su sve majice izgledale kao da su se skupile u pranju i bezobrazno odlučile s ponosom istaknuti svaku moju rolicu oko struka. Ali kako, pitala sam se plačnim glasom, kako kad uvijek jedem isto!? Kako pobogu iz godine u godinu idem šira i šira, a hrpa robe zvana, ovo čuvam za kad smršavim, postaje sve veća i veća?

Kako vrućine imaju tu sklonost pretvaranja mozga u kašu i oduzimanja naše uobičajene fokusiranosti, tako sam i sama vrlo lako pala pod utjecaj svega onoga što mi internet i časopisi serviraju; za ljeto treba biti fit, za ljeto se treba pripremati mjesecima unaprijed jer valjda jedino tada se živi, a kupnja kupaćeg kostima i popratnih rekvizita od natikača, sandala, naočala, šešira, je pomno unaprijed isplanirani projekt koji, ako zakaže, znači da tvoj cijeli život nema smisla. I dok se moj datum godišnjeg bliži umjesto da mu se radujem ja osjećam kako mi kompleksi rastu jer ne postoji nijedan kutak svemira; od trgovina pa do interneta i magazina koji mi ne poručuje; nisi dovoljno dobra/zgodna da se pojaviš na bilo kojoj od hrvatskih plaža.

https://www.instagram.com/p/BjrN-tMlxYs/?taken-by=brana_stanic

Nisam ovim zaključkom otkrila toplu vodu, nije vješta manipulacija koju dobivamo kroz medije nešto novo, ali nekako sam se nadala da sam u svojoj skoro 36-oj (isusekristeimajkobožijakudprije) godini imuna na te pizdarije. I pitam se jesu li svi oni članci koji tvrde da u tridesetima postajemo svjesni svoje krasnoće i imuni na raznorazne utjecaje, još jedna laž u koju nas mnogi mediji uvjeravaju (što je vrlo moguće, jer što sam starija, sve mi se više čini da manje razumijem život) ili je u pitanju naš balkanski mentalitet koji kao da u genetskom kodu nosi zapis: svi drugi su bolji od mene. Uvijek i u svakom pogledu.

Ove naše mane sam posebno postala svjesna od kada živim u Irskoj i imam priliku vidjeti brojne Irce koji su prosjek, ali imaju samopouzdanje nekog daleko iznad prosjeka, i naše ljude koji često budu iznad prosjeka, a za sebe vjeruju da su tek prosjek ili čak ispod. O čemu god se radilo. I dok se mi stalno dokazujemo što sebi, što drugima, oni uživaju u životu, bivajući ono što jesu, kakvi god da jesu, vjerujući da su takvi i više nego dovoljni i sebi i drugima.

Na kraju sam, nakon tuge utopljene u zdjeli čokoladnog sladoleda, shvatila da problem sa svojim izgledom osjećam samo onda kad putujem u Hrvatsku. Znam, zvuči smiješno, ali tako je. A razlog tomu je upravo ova gore navedena razlika, u ovom slučaju način na koji irske žene pristupaju problemu ljeta i svog fizičkog izgleda bez obzira na ideale ljepote koje im se nameću i način na koji to čini većina naših žena.

Irske žene su čudo. Hodaju uspravno, visoko uzdignute glave, širokog osmijeha i znatiželjnog pogleda. Ne boje se sjesti na kavu i pojesti uz nju čokoladni kolač, ne boje se obući uske tajice iako su vlasnice pozamašnih stražnjica, kratki top i neonske tenisice, podsjećajući pritom na zalutalog statista iz nekog video spota iz devedesetih (i dok takve hodaju gradom nitko ih ne gleda podcjenjivački ni s podsmijehom). Nije im ispod časti cijelu svoju ljetnu garderobu opremiti u nekom od jeftinih  dućana, ne pate od marki i poput pravih škrtica pomno će brojiti svaki euro kad su u pitanju odjeća, pa čak i hrana, samo da bi bile sigurne da će imati sasvim dovoljno za godišnji odmor koji planiraju mjesecima unaprijed i koji svake godine uključuje neku novu egzotičnu destinaciju. Svoj novac većinom troše na zabavu, izlaske i druženja s prijateljima. Kako izgledaju, odnosno da li nose posljednju modu ili nešto što su ubacile u kolica u obližnjem Lidlu, manje je bitno. I po meni ovo je divno, ovo je nešto zbog čega im skidam kapu jer ovim svojim načinom života poručuju nam dvije vrlo važne stvari:

https://www.instagram.com/p/Bj1ha2DFCb5/?taken-by=brana_stanic

Prva je ta da si dovoljno dobra bila visoka, niska, ravna ili obla. Tvoja veličina i oblik tijela nemaju baš nikakve veze sa, u ovom slučaju, ljetom i dobrim provodom na plaži.

I druga, ona najvažnija – s kim i kako provodiš ljeto je bitnije od onoga u čemu. Markirani kupaći, sunčane, torba, natikače, sve tip top po zadnjoj modi, onako kako je kod nas često naglašeno, ne znače baš ništa  ako su ti vrhunac ljeta usamljeni selfiji s plaže.

Sjećam se prošlog ljeta kad sam doslovno otkako je avion sletio u Zadar pa sve do povratka natrag, na sebi gotovo konstantno osjećala ispitivačke poglede, toliko da sam se svako malo neugodno pogledavala misleći da su mi u najmanju ruku pukle hlače na nekom nezgodnom mjestu ili sam uspjela skupiti negdje kakvu gadnu mrlju. Posebice kad bi se u razgovoru s nekim otkrilo da živim u Irskoj i da sam tu na ljetovanju. Procjenjivački pogledi od glave do pete, od cipela, preko odjeće do torbe, naočala, kose… I koliko god se mediji trudili da nam nabiju komplekse, to je mačiji kašalj u usporedbi sa onim što radimo jedne prema drugima ne bi li se osjetile boljima i vrijednijima. Irske žene su dokaz da možemo puno više od toga…

brankica

2 thoughts on “Što je ljeto bez kukanja o celulitu i kilama? Ili kako nas ubija u pojam naš balkanski mentalitet”

  1. Evo… SVE ISTO s ove strane Atlantika. Tu mi je sve svejedno jer znam da dobro izgledam makar su mi noge bijele i što već. A kad dođem u Hr imam osjećaj da me svi nešto prosuđuju – od kolica do tenisica. Ili je to samo meni u glavi, tko će ga znati!

    Liked by 2 people

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s