Introverti – tihi ljudi u svijetu koji ne prestaje govoriti

U blizini našeg doma nalazi se dječja igraonica omiljena nama roditeljima jer, kad svoje zlato ostavite da se igra, možete u miru sjesti i popiti kavu dok istovremeno imate na oku svoje mališane. Moj Noa obožava ići tamo jer osim što je odlično opremljena i ima svakavih igračaka te drugih djeci zabavnih rekvizita, uvijek je puna djece s kojima se može igrati, a za sve to vrijeme ima svoju mamu u blizini. I ja volim ići tamo prvenstveno zato što tako dobijem par sati u kojima sam pošteđena neprestanog dozivanja i beskrajnih upita svog radoznalog djeteta.

Po ulasku prvo što napravim je da pažljivo skeniram cijelu prostoriju. Uh, danas je zaista puna, razmišljam dok pogledom prelazim preko stolova i tražim kutak gdje se mogu zavući. Eno, tamo je jedan prazan stol, ali je u sredini prostorije i s obje strane sjede žene s kojima će, ako sjednem tamo, razgovor biti neizbježan. (U Irskoj su inače svi stolovi u coffee shopovima i restoranima zbijeni tako da uvijek imate osjećaj da su vam ljudi sa susjednog stola praktički u krilu). Preskačem onaj u sredini jer nema šanse da sjednem tamo i izložim se mogućoj neobveznoj interakciji s drugim mamama. Tražim panično dalje i konačno se smjestim u kutu prostorije; iza mene je zid, imam pogled na cijelu igraonicu i po mojoj osobnoj procjeni razumno sam udaljena od drugih ljudi kojima neće pasti na pamet da mi postavljaju pitanja ili daju primjedbe na temu vremena i/ili neposlušne djece. Tih par sati tu sam da se oporavim od društvenosti koju moje vlastito dijete zahtjeva od mene i posljednje što želim je da me dohvati vesela i prpošna mama koja uživa u neobveznom čavrljanju.

Manje više je isto i u svim drugim društvenim situacijama i gotovo nikad nećete od mene doživjeti da, ako se sretnemo (a ne poznajemo se) u trgovini, banci, parku da vam dobacim nešto onako usput i pokušam započeti razgovor. Čak znam postati poprilično napeta i nervozna ako mi, primjerice, dok čekam red na blagajni stojite previše blizu, ako ste prebučni ili jedna od onih osoba koja nema nikad mira pa stalno nešto mora raditi; cupkati nogom, dobacivati blagajnici, komentirati, negodovati…
Ako moram birati između izlaska vani u bučni lokal, možda odlaska na kakav koncert i ostanka kući uz dobru knjigu ili intimnog druženja s bliskom osobom i bocom vina, uglavnom ću izabrati ovo drugo. Poruke i mejlovi uvijek imaju prednost nad pozivima, postovi i tekstovi na društvenim mrežama/blogu nad video zapisima (jer nema šanse da se eksponiram tako otvoreno). Individualni rad nad grupnim,  jedan na jedan razgovori nad sastancima s većim brojem ljudi, i tako dalje.

Možda vam je to prošlo kroz glavu, ali nisam mizantrop. Nisam ni socijalno anksiozna. Ne plašim se drugih ljudi, ne smetaju mi kakvi god bili dokle god na silu ne ulaze u moj osobni prostor, niti ću ako znam da mi je potrebna, izbjegavati interakciju s drugim ljudima. Radi se jednostavno o tome da bolje funkcioniram kad sam sama ili okružena sa svojim najbližim ljudima. Tako punim svoje baterije. Sklonija sam promatranju, nego pričanju, tišini prije nego buci, onom unutra, naspram onoga vani, dužem razmišljanju prije djelovanja. Jednostavnije rečeno, introvert sam.

I dok je ekstrovertiranim pojedincima interakcija s drugima  potrebna kako bi bili sretni – to je njihov način punjenja baterija,  provod bez društva im je nepojmljiv i uživaju u situacijama gdje su u centru pažnje, glasni su i otvoreni – introverti su oni koji naginju svemu suprotnom od toga.

Tokom svog odrastanja nebrojeno sam puta zbog svoje introvertiranosti pomislila kako sa mnom nešto nije u redu. Kako se moram mijenjati, konstantno prilagođavati, usprkos nelagodi, jer je biti ekstrovertiran društveni ideal kojem svi bez iznimke moramo težiti. Često sam čak i od nekih svojih članova obitelji bila ispravljana, izlagana zahtjevima koji su u svojoj suštini tražili od mene da budem ono što nisam.  Nikad neću zaboraviti situaciju u kojoj sam se kao tinejdžerica jadala jednoj osobi kako stalno upadam u ta neka hiperaktivna društva u kojima na kraju nekako uvijek nastane problem zbog moje šutljivosti i nagona da ne želim ono što većina želi, te da ne razumijem zašto je to tako, na što mi je ta osoba mrtvo hladno odgovorila da je očito u meni problem i da se trebam mijenjati – jer takvu me nitko ne želi. Iako nije imala loših namjera, tim je komentarom samo postigla da se povučem još više u sebe.

I dan danas, kao odrasla žena sasvim svjesna tipova ljudskih osobnosti i toga da oni ne znače da s nekim nešto nije u redu već samo da različito reagiramo na svijet koji nas okružuje, upadnem ponekad u situacije u kojima se grizem zbog onoga što jesam. Primjerice, po dolasku u Irsku, moja me introvertiranost koštala napredovanja na poslu. I dok je moja sposobnost razumijevanja i obavljanja posla koji je taj položaj zahtjevao bila više nego dobra, moj tip osobnosti je presudio da ne budem unaprijeđena. U izvještaju koji sam dobila nakon intervjua, testova, individualnih i grupnih zadataka, kao razlog ne dobivanja posla, stajalo je: Brankica nije ostvarila značajniju interakciju s grupom, bila je introvertirana i nije demonstrirala svoje vještine. Točno tim riječima, samo na engleskom. I to je bilo sasvim dovoljno da poništi sve one prethodne, više nego dobre ocjene. Pala sam na potrebi društva da budem glasna, da se namećem s drugima, da dam sve od sebe da odradim sjajnu prezentaciju, neovisno o tome koliko zaista razumijem i poznajem navedeni posao. I točno znam, da sam u grupi briljirala, a u svim ostalim samostalnim aktivnostima bila lošija – posao bih dobila.

Moram priznati da me tada to prilično pogodilo, posebice jer sam taj posao imala u malom prstu i imala uspješno višegodišnje iskustvo u istom – unatoč svojoj introvertiranosti. Vjerovala sam da bi bilo bolje da su me lagali ili da jednostavno nisu rekli ništa, ovako je ispalo da ono što nije dovoljno dobro je upravo ono što ja jesam, moja suština. Kako onda da se ikad nadam ikakvom uspjehu?

Nedavno sam sasvim slučajno nabasala na knjigu čiji me naslov osvojio na prvu: Quiet – The Power of Introverts in a World That Can’t Stop Talking od autorice Susan Cain. Nakon čitanja iste shvatila sam da se nijedan introvert nikad ne bi smio ustručavati zbog svoje prirode i misliti da ju na silu mora mijenjati – što god svijet mislio o tome. Meni osobno, knjiga je došla poput melema na ranu, učinila da imam više razumijevanja za sebe samu kao i da pokušam s vremena na vrijeme pomaknuti svoje granice i proviriti malo u taj ekstrovertirani svijet i njegove prednosti.

View this post on Instagram

You know that feeling when you start reading a book, and from the very beginning you keep nodding and saying; yes, that’s it! I feel/think/believe the same!? 🙉🙊 This book is like a bible for every introvert out there, for everyone who because of his/hers introvert nature believed that there is something wrong with them. It gives a perfect insight in the world we live in – that extrovert ideal many of us embraced as the only way of being successful in life. It works alright, but at what price? And is that the only way? Do introverts need to pretend, embrace extrovert features by force in order to succeed in this world? 🤭What do you think? #susancain #quiet #introvertworld #thepowerofintrowerts #booklover #bookstagram #bookworm #reading #learning #lessismore #cooffeelover #cosy #relax #myfavourite #loveit #momentslikethese

A post shared by Brankica Stanić (@brana_stanic) on

Autorica nas kroz knjigu upoznaje s osobinama jednih i drugih, kao i s idealom ekstroverta koji nam današnje vrijeme nameće. Moj feedback koji me koštao posla zapravo nije niti malo neobičan i neočekivan  jer većina kompanija, gle čuda, ne traži najiznimnijeg kandidata već onog najekstrovertiranijeg. Onog koji se zna prodati, tko govori uvjerljivo iako možda ne zna sve činjenice/ne razumije potpuno/ne vjeruje u ono što govori, tko pokreće akciju (bilo kakvu)… Knjiga je prepuna primjera i istraživanja iz kojih se jasno vidi naša sklonost da sljedimo one glasne, da im više vjerujemo, da mislimo da posjeduju veće znanje i sposobnosti od onih tiših, pa onda ni ne čudi da kompanije koje za glavni cilj imaju prodaju i profit traže upravo takve zaposlenike. Uzmemo li isto tako u obzir da je daleko veći postatak ekstrovertiranih ljudi naspram onih introvertiranih jasno je zašto svi mi nesvjesno imamo više povjerenja u iste – na njih smo više naviknuti i rijetko tko može ostati imun na njihovu često vrlo karizmatičnu pojavu.

Znači li ovo da je samo ekstrovertima zajamčen uspjeh?

Naravno da ne. Svijet je bio i uvijek će biti prepun itekako uspješnih introverata. Da navedem samo neke od njih: Isaac Newton, Albert Einstein, George Orwel, Dr.Seuss, J.K. Rowling, Emma Watson, Audrey Hepburn, Julia Roberts…

Problem je više u našoj percepciji; ekstrovertiranost je danas često okarakterizirana kao poželjnija, nametnuti je društveni ideal i skloni smo vjerovati da su takvi ljudi ne samo uspješniji nego i da nas ekstrovertirane osobine čine boljim ljudima. Što je čisto generaliziranje, obično daleko od istine, ali smo opet skloni prosuđivati ljude po njima.

Iako su ektroverti jako dobri u postizanju toga da bude po njihovom, o čemu god se radilo, upravo zahvaljući njihovoj glasnoj i otvorenoj prirodi, to ne znači da je njihov način ujedno i najbolji način. Uzmemo li u obzir da i glasni i tihi ljudi imaju podjednak broj dobrih i loših ideja, trebalo bi nas brinuti to što uvijek slušamo one glasne.

I dok se ekstroverti puno bolje nose s stresom, bolje funkcioniraju pod pritiskom, pokretači su, poznaju mnogo ljudi i vole njihovo društvo te su u svojim govorima uvjerljivi, introverti obično posjeduju osobine koje su strane ekstrovertima, a koje su često korisnije od izražene potrebe za dominacijom koja prevladava kod ekstroverata; više slušaju i prikupljaju podatke, uvažavaju tuđe ideje, bitnije im je da je posao odrađen kako treba od toga da budu u pravu, razmisle dobro prije nego djeluju, fokusiraniji su, smireniji, teže odustaju, više su usmjereni na zadatke koji vode do cilja nego na sam cilj, njihova okrenutost prema unutra čini ih kreativnijima.

Pa opet, bez obzira na sve to, više nekako preferiramo ekstroverte, često upravo zbog  onih najvažnijih karakteristika koje garantiraju uspjeh – moći uvjeravanja i dobre prezentacije koje ekstroverti imaju u malom prstu. Volimo reći da cijenimo individualnost, ali obično se često divimo samo onom tipu individualca koji je spreman izložiti se. (Steve Jobs i Stephen Wozniak su savršen primjer).
Pitanje koje se ovdje nameće samo od sebe je; nisu li moć uvjeravanja i sposobnost dobre prezentacije samo gluma i manipulacija onda kad su daleko ispred iskustva, znanja i razumijevanja onoga što „prodajemo“ drugima? I gdje su tu onda autentičnost, iskrenost i kvaliteta koje isto smatramo jako bitnima i ključnima za uspjeh? Jedno od pitanja koje definitivno zaslužuje promišljanje.

I što je na kraju bolje – biti ekstrovert ili introvert?

Ni ja, a ni ova knjiga, koju preporučujem svima, ne samo nama tihima, ne želimo baciti loše svjetlo na ekstroverte, niti smatramo da su jedni bolji od drugih. Niti da bi se jedni trebali pretvarati da su oni drugi, pokušavati biti nešto na silu i biti uvjereni da je ekstrovertiranost jedini ključ uspjeha. Novija istraživanja ne idu u prilog čak ni općeprihvaćenoj teoriji da su ekstroverti u suštini bolji lideri. Prednosti i mane imaju i jedni i drugi, a različiti pristupi koje koriste u svojoj interakciji sa svijetom koji ih okružuje mogu biti podjednako i dobri i loši.

Na kraju se sve svodi na to da treba biti svoj, ne forsirati biti nešto što nam nije u prirodi, ali opet truditi se pomalo pomicati svoje granice, učiti jedni od drugih – ekstroverti kako se umiriti, saslušati i razmisliti prije djelovanja, introverti kako biti aktivniji i društveniji i bolje funkcionirati pod pritiskom. Umjesto da su jedni protiv drugih, trebali bi naučiti kako biti tim. Poštovati razlike i izvući maksimum iz obilježja i jedne i druge osobnosti.

Ipak, dok god nam društvo nameće ekstrovertiranost kao ideal još uvijek ćemo svjedočiti poznanicima, prijateljima, pa čak i članovima obitelji koji nas pokušavaju “popraviti”, povratnim informacijama koje tvrde da nismo dovoljno dobri jer nismo dovoljno glasni, razočarenjima koja svi podjednako doživimo kad shvatimo da nam netko osim sjajne prezentacije ništa drugo ni ne može ponuditi, odnosno kako često volimo reći; prodaju nam maglu.

introverts (1)

Na kraju ovog jaaako dugog teksta (mislim da mi je ovo do sada najduži na blogu), ‘ajmo se malo zabaviti. 😀

Ako niste sigurni kojem tipu osobnosti pripadate, autorica gore spomenute knjige ima i za to riješenje. Na svaku dolje navedenu izjavu koja se većinom odnosi na vas odgovorite s da ili ne.

  • Preferiram razgovore jedan na jedan naspram grupnih sastanaka
  • Preferiram izražavati se u pisanom obliku
  • Uživam u samoći
  • Nije mi toliko stalo do bogatstva, slave i statusa
  • Ne volim neobvezna čavrljanja, ali uživam detaljno razgovarati o temama koje smatram važnim
  • Ljudi mi govore da znam slušati
  • Ne volim pretjerano rizike
  • Volim posao u koji se mogu udubiti i imati vrlo malo prekida tokom rada
  • Rođendane volim slaviti s nekoliko bliskih prijatelja ili obitelji
  • Ljudi me opisuju kao blagu i mirnu osobu
  • Preferiram ne raspravljati s drugima o svom radu/projektu dok god ga ne završim
  • Ne volim konflikte
  • Najbolje radim kad radim sama
  • Volim dobro razmisliti prije nego nešto kažem
  • Osjećam se iscrpljeno kad provedem puno vremena u društvu iako sam uživala u istom
  • Često namjerno propuštam telefonske pozive usmjeravajući ih na govornu poštu
  • Ako moram birati, radije ću provesti vikend bez ikakvih planova nego s previše dogovorenih aktivnosti
  • Ne volim multitasking
  • Lako se koncentriram
  • Preferiram predavanja naspram seminara

Što više imate potvrdnih odgovora, više naginjete introvertiranosti. Ako ste negdje na pola onda ste ambivert – mješavina jednih i drugih. No, čak i ako ste odgovorili potvrdno na sve, vaše ponašanje u nekim drugim okolnostima može biti tipičan primjer ekstroverta – kao što sam naprimjer ja u društvu tipičan ekstrovert nakon čaše – dvije vina 😛

Kakvi su vaši rezultati? Vaša razmišljanja o introvertima i ekstrovertima? Pišite mi.

brankica

9 Comments

  1. Meni ne treba test, ja znam da sam introvert 🙂 Znala sam imati problema zbog toga, često ljudi pogrešno protumače introvertiranost. No više se ne zamaram puno time, to sam što jesam 🙂 bitno mi je samo da me ljudi koje volim razumiju 🙂

    Liked by 3 people

  2. Ne znam da li sam se rodila kao introvert ili sam to postala nakon 30 godina rada s ljudima. Na 95 posto pitanja,odgovorila sam sa da. Nemam problem u interakciji s ljudima,pod uvjetom da su kontakti kratki,dugotrajna druženja me iscrpljuju. Užasno me nerviraju glasni,nametljivi,uvijek u “pravu” ljudi,a imam osječaj da sam okružena samo takvima. U svakom slučaju najljepše mi je samoj sa sobom,iako su to iznimno rijetki trnuci.

    Liked by 3 people

    1. Izgleda da dosta ovisi o našem temperamentu, iako nas može dosta oblikovati sredina u kojoj živimo i način na koji odrastamo. U knjizi je opisano jedno zanimljivo istraživanje koje se provodilo nad djecom počevši od kako su imali nekoliko mjeseci do tinejdžerskih dana. Psiholog koji je provodio istraživanje je na osnovu promatranja 4-mjesečnih beba izloženih raznim zvukovima, bojama i mirisima i njihovim reakcijama na iste pretpostavio koja će od tih beba kad poraste razviti zatvoreniju, a koja otvoreniju osobnost. Te iste bebe je testirao sa 2, 4, 7 i 11 godina i večina njih je razvila točno onakvu osobnost koju je pretpostavio da će razviti kad su bile 4-mjesečne bebe.

      Liked by 4 people

  3. Ono što me posebno dotaknulo u tvom tekstu je – mojim riječima- zašto svijet voli galamdžije – bez da imam negativan stav prema ekstrovertiranim ljudima – gdje smo izgubili osjećaj za balans. Poslije svake oluje dođe i nastupi tišina, trebali bi smo se toga češće sjetiti i slušati i jedne i druge, stoga nam slijedi rad i ustrajnost da se svi mijenjamo i učimo. Hvala Ti. Baš mi je pasalo.

    Liked by 2 people

  4. Po mom iskustvu, rijetki su ljudi ciste “galamdzije” i oni potpuno sutljivi koji tesko otvore usta. Svako je u nekoj prilici ili sa odredjenim ljudima ili u nekom periodu zivota, pomalo glasniji ili pomalo tisi. Hocu da kazem da smo vecina ljudi, suprotno onom sto ti Brankice kazes u tekstu, vecina smo dakle pomijesani. Kao i u mnogim drugim stvarima, uostalom. Introvertni nisu isto sto i sutljivi i obrnuto, ekstrovertni nisu isto sto i galamdzije. To nije tako prosto i ne poistovjecuje se samo sa nacinom i stilom interkomunikacije. Ako zamislimo jednu pravu liniju, na njenim krajevima se nalaze nametljivci i sutljivci (ili ako hoces, narcisi i mizantropi) a vecina je svijeta raspodijeljena po liniji izmedju tih ekstrema. Suza koja veli da je introvert sa strahom od javnih nastupa a radi kao nastavnik u skoli je odlican primjer za ovo sto zelim reci. Ja sam vrlo slican slucaj. Mojim predavackim poslom nekako kompenziram svoju suvise stidljivu i povucenu prirodu. LJudi se ne cijene samo po tome koliko pricaju nego sta stvarno kazu, a pogotovu sta rade. Bez obzira sta kompanije mislile o tome. Pozdrav.

    Liked by 2 people

    1. Hvala Smaragda na posjeti i komentaru 🙂
      Ne dijelim ljude na šutljivce i galamdžije, niti smatram da su oni shodno tome automatski introverti ili ekstroverti. Ljudi su kompleksna bića i, kao što si rekla, većina nas je između ekstrema – neki više naginju jednoj, neki drugoj strani. Žao mi je ako je tekst drugačije shvaćen, jer to mu nije bila poanta. Tek osvrt na društvo koje generalno preferira društvenjake i njihovu društvenost povezuje s njihovim sposobnostima, a one zatvorenije zanemaruje.
      Zaitrigiralo me gdje si napisala da je većina ljudi suprotna onome što kažem u tekstu… Oćutala sam to kao prigovor što manjini dajem pravo riječi… Većina nisu svi. Trebamo li automatski zanemarivati sve što nije većina? Ne priznati im postojanje?
      Lijep pozdrav 🙂

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s