Naše slike koje nosimo sa sobom u svijet

Stajala sam pokraj njega naslonjena na kuhinjski pult i promatrala ga kako fokusirano sjecka povrće koje sam nam namjeravala pripremiti za večeru. Bio je dobro raspoložen, a ja sam davala sve od sebe da moja zlovolja ne prijeđe na njega.

Brinula sam tog dana puno. Mozgala, strahovala, dozvoljavala nemirima da mi polagano poput kakve štetočine grickaju dušu. No šutjela sam, nešto što mi je prešlo u gadnu naviku otkako sam shvatila da ljudi obično ne znaju što da rade kad im svoje muke istresem na pladnju.  Iz nekog razloga svaki put kad bi nekome povjerila svoja unutarnja previranja dobila bi jedan iznenađeni pogled i onu famoznu: Ne bih nikad rekla da tebe išta muči.
Kao da sam kakav robot koji preko svih prepreka prolazi kao od šale, pošteđen bilo kakvih posrtaja jer nikad nije okusio svijet emocija. Da bar! 

I nikad nisam znala što me više frustriralo; činjenica da očigledno takvu sliku odašiljem u svijet jer me je, zahvaljujući mom vrijednom analitičkom mozgu koji prevrne svaki kamen, osvijesti svaku moguću prepreku, gotovo nemoguće utješiti pa radije biram ne pričati o bilo kakvim problemima jer ne vidim smisla, ili činjenica da baš nitko nema snage da se nosi s onim što izlazi iz mene kad ta fasada padne.

Uzdahnula sam duboko, a on je maknuo pogled sa žarko crvene paprike na dasci za rezanje i spustio ga na moje oči.
“Jesi dobro?” upitao me. Znao me ipak malo više od one, ne bih nikad rekla većine, no ipak je to upitao sa oprezom. Bio je jedan od onih sretnika koje bi ponekad nagradila ljutnjom jer mi ne čita misli. No umjesto načinjanja problema koji me mučio cijelo jutro, upitala sam ga:
“Kakvom me ti doživljavaš?”
Zastao je zbunjeno i namrštio se. “Kako to misliš?”
“Pa tako…eto…kako bi me opisao kao osobu?”
Opreznim pokretom odložio je nož i polako me pogledao.
“Pa…jel bitno? Mislim, znaš da te volim.”
“Pogrešan odgovor“, odmahnula sam glavom i duboko udahnula.
“Što ti je?”
“Nije mi ništa. Postavila sam ti jednostavno pitanje, jel’ zaista toliko teško na njega odgovoriti?”
“Nije…”
“Onda mi odgovori. Kako bi me opisao kao osobu?”
U kutu usana zatitrao mu je osmijeh, a ja sam pomislila kako je nevjerovatno da je jedna sasvim usputna primjedba uspjela za tren naelektrizirati zrak između nas, pripremiti teren za raspravu.
“Napornu”, rekao je pokušavajući kao i uvijek sve okrenuti na šalu.
Frustrirano sam otpuhnula i krenula van iz prostorije.
“Čekaj”, viknuo je za mnom, no budući da ga nisam poslušala, zgrabio me za nadlakticu i povukao prema sebi.
“Samo sam se šalio, znaš to. Jesi sigurna da je sve u redu?”
Osmjehnuo se, a ja sam osjećala suze kako me peckaju u kutevima očiju. Odagnala sam ih treptanjem i prisilila se na osmijeh.
“Jesam. Dobro sam. PMS. Hormoni i tako to.” Podigla sam se na prste, utisnula mu poljubac u obraz i otišla ostavljajući ga s zbunjenim pogledom iza sebe.

Naše slike koje nosimo sa sobom u svijet…Neki će reći maske, no ja ih ne zovem tako. Za mene su maske one koje svjesno navlačimo ovisno o trenutku u kojem se nalazimo i efektu koji želimo postići, dok naših slika sebe koje odašiljemo obično nismo svjesni. Produkt su sam bog zna čega; sjebanog odrastanja, neke traume koju smo pokupili i ne znamo se otarasiti njenog sjemena straha koje je brižljivo ostavila za sobom, nekog konflikta koji vodimo unutar sebe, nekog uvjerenja kojeg se slijepo držimo.

Nije ni da je bitno. U svakom slučaju predstavljaju zid između onoga što drugi vide i onoga što zaista jesmo.
A zidovi su poznati po tome da stvaraju patnju. Hladni su, visoki, teški za preskakanje, nemogući za zaobilaženje. Svojim sivilom odbijaju i najupornije.

A bune se i jedni i drugi. I oni koji na zidove nailaze i oni koji su ih brižljivo sagradili.
Život, što ćeš…

Brankica, siječanj 2017

3 Comments

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s