Slučajnosti (ne)postoje?

Nekad sam  na život gledala kao na niz pukih slučajnosti, kaos koji će, ako imamo iti malo sreće, biti blagonaklon prema nama, poštedjeti će nas onih najvećih muka koje manje sretne doslovno unište.
Možda sam na taj način odbijala preuzeti odgovornost za svoj život. Možda sam bila odveć slaba da bi za sva ona sranja koja su mi se događala krivila samo sebe, svoje izbore i postupke. Možda me samo bilo sram svojih vlastitih reakcija prepunih samosažaljenja i cviljenja unutar četiri zida, jer realno gledano koliko god bili odgovorni za svoj život, neke stvari su izvan našeg dosega, potječu od ljudi koji nas okružuju i htjeli ne htjeli ostavljaju trag u našem životu. Da, i tada imamo izbor, izbor svoje reakcije na određene riječi ili događaj, pa ipak, nismo strojevi, nismo savršeni i ne možemo uvijek učiniti pravu stvar.

Ponekad pod utjecajem raznih emocija ne vidimo jasno, a ponekad ni ne želimo vidjeti jer smo prokleto umorni biti stalno fini, dobri i pravični u svijetu u kojem svi griješe, pa kažemo sebi; Čemu? Svijet je ionako otišao k vragu. Pusti me da bar na tren budem jedna u masi, da posrćem, budem luda i nelogična, da dam oduška onoj silnoj kontroli potrebnoj da bi život imao kakav takav smisao…

Uglavnom.

Danas ne vjerujem u slučajnosti. Vjerujem da je i najmanja sitnica koju na prvu smatramo nevažnom i beznačajnom tu  s razlogom. Ponekad taj razlog ne mora biti očit i jasan, ponekad i nije tu zbog nas nego zbog onih koji su u našoj neposrednoj blizini. Ali postoji.

Neki ljudi vjeruju da je ovo pomalo idealističko razmišljanje, u stilu; bojimo se kaosa, činjenice da smo mali i nebitni u svemiru i da nemamo kontrolu nad ničim, pa radije biramo da nas uvjerenje o postojanju savršenog reda i smisla tješi, daje nam nadu i održava nas na životu.

Moguće.

Kao netko tko je bio pristaša oba načina razmišljanja znam kako je lako povjerovati u oba, i to obično ovisno o onome što nam se trenutno događa u životu.

Vjerujem da ste svi čuli za teoriju kaosa u kojoj je ekstremna osjetljivost na početne uvjete poznata pod nazivom leptirov efekt ili efekt leptirovih krila.
Otac ove teorije je meteorolog Edward Lorenz, koji je u potrazi za formulom za nepogrešivo predviđanje vremenskih prilika primijetio da i minimalna odstupanja kod unesenih podataka dovode do golemih razlika u rezultatima vremenske prognoze. Objasnio je da leptir kada pomakne svoja krila, pokrene molekule u zraku koje pokreću druge molekule a one slijedeće i tako povezujući se od prvog zamaha jednog leptira, krajnji efekt može biti da se na drugom kraju planete promijeni vrijeme.

Njegovo predavanje nazvano Does the flap of a Butterfly’s Wings in Brazil set off a Tornado in Texas?  objašnjava bit ove zanimljive pojave – svaki naizgled nevažan događaj može pokrenuti lančanu reakciju i izazvati velike promjene.

Metafora sa leptirom i olujom ušla je i u populanu kulturu i često se primjenjuje na život svakog pojedinca. Ne iznenađuje, jer vjerujem mnogi od nas su na vlastitoj koži osjetili kako naizgled i jedna sasvim beznačajna sitnica utječe i može promijeniti naš životni put.

Ova teorija dakako ide u prilog slučajnostima, ako jedna tako malena stvar kao što je zamah leptirovih krila može promijeniti slijed događaja, kako onda zapravo išta što se događa u našem životu možemo pripisati ičemu drugome osim pukoj slučajnosti? Reakciji na nečiju akciju, nečijem “mahanju krilima” a ne nekakvoj višoj sili i postojanju s razlogom bitnim za naš život.

Zakasnila si na posao jer si upala u prometnu gužvu, propustila si zbog toga važan sastanak, izgubila klijenta koji je zauzvrat prestao poslovati s tvojom firmom, navukla si na sebe bijes nadređenih, možda propustila ili odgodila svoje unapređenje zbog toga…Lančana reakcija neugodnosti pokrenutih samo jednom prometnom gužvom. Kad gledaš globalno – opći kaos nepovezanih slučajnosti. Ili ipak ne?
Možda je to kašnjenje nešto najbolje što ti se moglo dogoditi. Možda bi taj klijent bio odgovoran za velike gubitke tvoje firme, a tvoje promaknuće bio događaj koji bi ti potpuno uništio karijeru. Znam, nategnuto je. Previše možda, na kraju sve to izgleda kao tješenje da bi se se bolje osjećala.

Pa opet…

Coincidence is God’s way of remaining anonymous.
Albert Einstein

Nekoć sam radila u maloprodaji, jedno vrijeme živjela u Zadru, a silom prilika bila prisiljena vratiti se u Šibenik, u teže uvjete, pitajući se pritom svo to vrijeme jesam li zbilja morala tako? Kako je vrijeme odmicalo, povratak u Šibenik činio se sve  većom pogreškom. Problemi na poslu, stres, okolina, baš ništa mi nije išlo na ruku. Sjedeći na kavi s kolegicom i žaleći se na život u Hrvatskoj, počela mi je pričati o Irskoj. Ta jedna kava bila je pokretač mog daljnjeg istraživanja o Irskoj i mogućnosti odlaska tamo. Nedugo nakon te kave, upravo to se i desilo. A ne bi da taj dan nisam sjedila s njom i kukala. Ne bi da sam ostala u Zadru, ne bi da sam bila zadovoljna situacijom u Šibeniku.
Nedugo po dolasku u Dublin počela sam raditi, opet u maloprodaji naravno. I iako je sve u startu izgledalo i bilo divno, ubrzo se sve počelo urušavati, na poslu su prepreke samo nicale jedna pred drugom. Usprkos podršci nadređenih, usprkos činjenici da su i oni poput mene silno željeli moje planirano i dogovarano napredovanje, to se jednostavno nije dogodilo. Na kraju je čak moja pozicija doslovno bila ukinuta, firma je smatrala da se može bez nje, a meni je ostala mogućnost slaguckanja robe na policama ili rješavanje pritužbi kupaca njihove online prodaje. Što su sasvim pristojni poslovi, no mene nisu niti malo zadovoljavali, umirala sam od dosade. Sita svega, dala sam otkaz, sretna što ako ništa drugo, barem imam takvu mogućnost.

Od tog trenutka do danas moj se život drastično promijenio. Dobila sam priliku po prvi puta u životu raditi ono što volim, a ne ono što me život primorava samo da ga nekako preživim, zadovoljim osnovne egzistencijalne potrebe. Teško su mi padale poteškoće koje su mi se bile događale na poslu, osjećala sam se doslovno kao ukleta, no danas sam zahvalna što je bilo upravo tako. Jer da nije, da sam bila zadovoljna i danas bi bila tamo. A da sam tamo vi ovo ne bi čitali. Ovaj blog ne bi postojao. Kao ni knjiga koja uskoro treba izaći. No ono najbitnije ne bi dotaknula mnoge živote ljudi koji su mi se javili zahvalni na mojim tekstovima i motivaciji koju su im oni dali, kao što ne bi ni upoznala mnoga divna bića.

Tako da, da! Za mene nema slučajnosti! I iako tek sada s određenim vremenskim odmakom mogu vidjeti razloge situacija u kojima sam se našla, i iako sam realno gledano mogla i drugačije odlučiti, mogla se svojim odlukama naći u potpuno drugačijim uvjetima od ovih sada, svejedno.

Puteva je mnogo, no svi oni vode do istog cilja; našeg života ispunjenog svrhom. Pitanje je samo koliko pažljivo osluškujemo, čitamo poruke koje nam svemir šalje.

Uostalom, ako smo dovoljno mudri, lančane reakcije mogu raditi i u našu korist. Mogu izgraditi sliku našeg života onako kako nama odgovara. Jer upravo naši svakodnevni postupci, koje često radimo nesvjesno i uzimamo zdravo za gotovo, su odgovorni za stvaranje slike našeg života. Naše svakodnevne akcije stvaraju reakcije koje mogu biti i pozitivne i negativne ovisno o onome čime je naša svakodnevnica obojana.

A vi? Vjerujete li da se sve događa s razlogom ili je ipak sve samo slučajnost? Pišite mi.

Brankica

14 Comments

  1. Big lajk! Tako i ja to vidim. Čak i situacije koje nam se čine najteže i najbolnije su tu s razlogom. Tek kad napravim odmak, vidim zašto se nešto dogodilo i da je tako najbolje za mene. To se nekom može činiti naivno, ali eto ja tako vjerujem. Vjerujem procesu života ❤

    Liked by 1 person

  2. I ja iskreno verujem da se sve desava sa razlogom (gle cuda, razmisljamo slicno :)). Problem je da ako je to nesto sto nam ne prija i sto nosi izvesnu traumu, mi od siline emocija sebi ni ne dozvolimo da docekamo otkrovenje tog razloga.

    Dakle, neophodni su strpljenje i vera da ce sve na neki nacin doci na svoje. A to mozda nece uvek biti onako kako bi mi najvise voleli, ali vremenom ce svakako poprimiti smisao. A to je ono sto nam treba!

    Liked by 2 people

  3. Ja nekako smatram da se sve događa s razlogom, iako često puta ne znam koji bi to razlog bio. Zapravo, skoro uvijek kad mi se dogodi nešto loše ili mi se izjalovi neka super namjera, znam pomisliti – pa mislim, zašto se sad ovo trebalo dogoditi? Kome gore u Svemiru je smetalo što sam ja htjela otići na masažu i sad mi je iskrsnulo xy pa me spriječilo u tome? Ili zašto već po ne znam koji put dobivam odbijenice za posao, zašto se to toliko puta već ponavlja? Na mnoga ova pitanja možda nikada neću dobiti odgovore, ali znam da razlog postoji i da definitivno nije slučajno. Duboko vjerujem u to. Ima jedan odličan film za preporučiti – Interstate 60. Ocjena na imdb je mala, film nije poznat niti cool, ali šalje predobru poruku, a na samom početku filma prikazuje kako to izgleda “s druge strane slučajnosti” 🙂

    Liked by 1 person

  4. Ako sam nekad i vjerovala u slučajnost, to više nije tako jer sam se na svojoj koži uvjerila da ništa nije slučajno. Ako nam se u ovom trenu i čini da se baš nešto slučajno dogodilo, razuvjeriti ćemo se jednom, samo potraje ponekad.

    Liked by 1 person

  5. Hvala Ivana 😊
    Slavenka, tvoja misija je ono o čemu smo neki dan razgovarale, zato dobijas odbijenice za posao, ne zanemaruj svoj talent ❤ I hvala na preporuci za film, baš ću ga pogledati. 😊
    Mirna , Ianus, slažem se, čini mi se da život svakoga tko god da je nekoć i vjerovao u slučajnosti , s vremenom uvjeri u drugačije. 😊

    Sviđa mi se

  6. Kada se u svom životu osvrnem na situacije koju si mi bile najteže i najbolnije mogu reći da sam upravo iz njih naučila kako u životu baš ništa nije slučajno. U samom trenutku kada su se te teške situacije događale proklinjala sam sve pitajući se zašto se to baš meni događa i kako nije fer. Tek kasnije, shvatila sam da to ništa nije bilo slučajno i da je upravo to što se dogodilo bilo najveći blagoslov za mene i da me spasilo od nekih grozota ili me pak odvelo u toliko dobrom smjeru da ne znam na koji drugi način osim toga bih inače došla tamo… Duboko vjerujem da se baš sve događa s razlogom ❤

    Liked by 2 people

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s