Slavenka Đikić – Tek kad krenemo možemo vidjeti za što smo sve sposobni

Berlin, 2015
Berlin, 2015

Slaba sam na vizualno privlačne blogove i to je ono što mi prvo zapne za oko, izdvoji nekoga iz mase. Nastavak naše ljubavi, dakako ovisi o samom sadržaju. No obično jedno ide s drugim i nisam se iznenadila kad sam iza bloga Knjiga inspiracija ugledala jednu senzibilnu mladu ženu koja otvoreno piše o svojim traženjima, strahovima, kako uspješnim tako i onim manje privlačnim stranama koje znamo susresti na putu osobnog razvoja.

Upoznajte Slavenku, blogericu i grafičku dizajnericu koja je svoju ljubav prema inspiraciji i dizajnu odlučila ispoljiti na blogu pod nazivom Knjiga inspiracija, mjestu gdje osim besprijekornog dizajna, možete pronaći inspirativne ilustracije kao i priče i doživljaje iz njenog osobnog života. Njena priča pomalo podsjeća na onu iz poznate knjige Jedi, moli, voli jer je Slavenka, baš poput Elizabeth, krenula na put pronalaska sebe kad je dala otkaz u državnoj služi i otputovala na puna dva mjeseca u Indiju.

Indija ti na dosta okrutan način pokaže tko si i što si, od kakvih misli gradiš život i u kakvom si stanju, kaže Slavenka. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da dođem sebi. Počela sam sumnjati u svoje odluke., činilo mi se da sam krenula krivim smjerom. Osjećala sam se dezorijentirano…

Po povratku iz Indije, Slavenka je završila studij i potom dobila priliku da godinu dana provede u Berlinu.

Tu počinjem slagati svoju priču. Polagano sam dolazila do jasne slike sebe. Kočila su me vlastita očekivanja, htjenja i zamisli, vjerovala sam da će se sve moje životne situacije posložiti samo tako. U konačnici, to se i je dogodilo, samo drugačije od onoga što sam ja zamišljala. Mislila sam da ću si biti puno važnija i zadovoljnija kad napravim te promjene, ali to se nije dogodilo. To se nije događalo neko vrijeme. Sve do nedavno. Tek nedavno su se kockice počele slagati, i moj živoj je opet poprimio nekakav smisleni oblik. Ali svaki puta kada neku situaciju želim staviti u neki okvir, život mi oštro pokaže da neće ići tako.

U nastavku pročitajte kako se Slavenka pronašla u grafičkom dizajnu, kako je nastala Knjiga inspiracija, kao i o njenim budućim planovima, zbog kojih ćemo je sigurna sam još puno puta susretati u svijetu bloganja i dizajna.

1. S obzirom da su tvoj studij i karijera u državnoj službi daleko od kreativnog posla jednog dizajnera, možeš li nam reći što te navelo da upravo u vodama grafičkog dizajna odlučiš stvoriti novo zanimanje?

Radi potrebe tadašnjeg posla (u državnoj službi) završila sam program stručnog usavršavanja iz područja grafičkog dizajna. To mi je pomoglo da osvijestim koliko kreativnosti imam u sebi. Tu zapravo i počinje priča. Počinjem otkrivati da sve za što sam se do sada školovala i svi poslovi koje sam birala – nije došlo baš onako iz srca, nego iz nekih određenih okvira. Ono što sam doživjela upoznavši se sa grafičkim dizajnom ugodno me iznenadilo i moram reći da je utjecalo na promjenu moje perspektive o tome što želim i ne želim raditi.

2. Kako je okolina reagirala na tvoju odluku da daš otkaz? Znamo kakvo mišljenje vlada kod nas; kad imaš posao u državnoj službi, ne ideš nikud do mirovine. Jesi li imala podršku? 

Svakako! Bilo je onih koji su mi pružili podršku, ali i onih koji nisu razumjeli zašto sam donijela takvu odluku. Najveću podršku sam imala od obitelji i bliskih prijatelja. Doduše, podrška obitelji nije bila idealna. Roditelji mi nisu čestitali na mojoj odluci da krenem put nepoznatog, bili su u strahu i u šoku, jednako zbunjeni kao i ja. No, nisu me maltretirali niti išta nabijali na nos, nego su nastojali razumjeti moj put. Bili su uz mene na svoj način. Najviše mi je u tome pomogla sestra koja mi je bila neizmjerna podrška na više razina.

Za razliku od roditelja, prijatelji su bili znatno opušteniji oko te moje odluke. Njima je to bilo jako odvažno, hrabro i cool. A okolina u kojoj sam radila – njihova reakcija je zapravo najzanimljivija – pokušavali su me odgovoriti od svega i uvjeravali su me da činim lošu stvar za sebe, da neću imati što za jesti, a jedna kolegica mi je čak rekla – kad jednom odeš iz državne službe, gotovo je nemoguće ponovo ući u taj sustav.

Ladakh, Indija
Ladakh, Indija

3. Smatraš li da čovjek uvijek treba slijediti svoje srce? Čak i kad je ono što želi u sukobu s logikom?

Slijediti svoje srce ne znači biti bezglav. Ponekad slijediti srce nije moguće, postoje situacije i stanja kada bi to narušilo životnu sigurnost i stabilnost, da ne spominjem da postoji i odgovornost prema onima koji ovise o nama, npr.djeca. Smatram da je potrebno promisliti i vidjeti je li sad baš trenutak za napraviti ono što nam je na srcu, odnosno da slijediti svoje srce nije odvojeno od toga da slijedimo i glas razuma.

Nedavno sam bila na jednom predavanju na kojem nam je predavač jako lijepo objasnio što bi to značilo slijediti svoje strasti. To bi značilo da u svakom trenutku odabiremo onu mogućnost koja u nama pobuđuje najviše ugode. Na primjer ako bih htjela otputovati u grad koji već dugo želim posjetiti, ali bi to značilo da ću se zadužiti, onda mi pomisao na to putovanje stvara negativan osjećaj. Ugoda koju bi mi to putovanje dalo je zapravo znatno manja od neugode koju bi mi plaćanje takvog putovanja prouzročilo. Zato neću tvrdoglavo otputovati tamo samo da bih slijedila srce. Srce ne teži ostvariti ciljeve, nego osjećati se dobro. Zato ću dabrati neko drugo, također meni privlačno mjesto za koje mi neće trebati novaca više no što si mogu priuštiti. Poanta je da se u svakom trenutku osjećam dobro, sa svim svojim izborima i djelovanjem. To bi značilo slijediti svoje srce.

4. Kako je na tebe djelovao izlazak iz zone komfora?

Ovo je pitanje na koje ne znam kako da skratim odgovor 🙂 O ovoj temi sam pisala u svoja dva posta gdje sam zaista detaljno objasnila kako to izgleda kad se odlučiš pokrenuti i izaći iz zone komfora.

Što je to uopće zona komfora? Kada govorimo o izlasku iz zone komfora – ja bih rekla da se tu konkretno radi o izlasku iz vlastitih okvira i ograničenog razmišljanja.

No, meni tamo nije bilo nimalo ugodno, odnoso to iz čega sam se odlučila maknuti nije mi predstavljalo ugodu i užitak. A kamoli komfor. Ali je odzvanjalo nekakvom neutemeljenom sigurnošću. Uljuljala sam se u prividnu sigurnost. Izlazak iz zone komfora značilo bi kretati se ususret sebi, naučiti slušati svoje srce i potrebe, što u konačnici predstavlja ugodu, da ne kažem komfor. Nije li to zanimljivo?

Kako je na mene djelovao izlazak iz zone komfora? Dugo vremena sam se osjećala izgubljeno. Činilo mi se da sam krenula krivim smjerom. Razlog tome je je vjerojatno zato što izlazak iz vlastitih okvira donosi nešto što nam – dok smo unutar tih okvira – ne pada na pamet.

Svi mi u sebi nosimo razne slojeve ograničenja koje surova vanjska klima ni pod koju cijenu neće tolerirati i učinit će sve da se toga riješiš. Sloj po sloj. A to je bolno, imaš osjećaj da se raspadaš i da nestaješ. I zato misliš da nisi nikada niti trebao išta mijenjati.

No, isto tako smatram da je ta zona komfora pojam koji je vrlo često izvučen iz konteksta, bez obzira kako ju netko interpretirao i bez obzira što ona predstavlja za nekoga. Ne treba težiti biti u njoj, ali niti izvan nje. Iz svog iskustva naučila sam da nam zona komfora daje jednu stabilnost koja ti je prijeko potrebna za sve životne aktivnosti, za uspjeh i napredak. Ali isto tako, odlazak u nepoznato te bez milosti ojačava. U nepoznatom se tek susrećeš sa sobom.

Meni je dugo trebalo da shvatim u što sam se ja to bacila, odnosno tek nedavno sam uspjela uvidjeti koliko hrabar potez sam napravila i koliko sam se uspjela izgradit izvan te zone komfora … toliko da je izvan zone komfora postala moja zona komfora. Nisam niti sanjala da ću ikada doživjeti ovo stanje.

5. Kako i s kojim ciljem je nastao blog Knjiga inspiracija? 

Ideja je nastala prije nekoliko godina, kad se u meni pojavila potreba da napišem knjigu. Nisam imala pojma o tome kakvu knjigu, o čemu, roman ili self-help. Paralelno s time sam zapisivala svoje spoznaje u svoju tekicu, zapisivala sam i citate koji su me nadahnjivali i zaista pokretali, a onda je došla i ona priča sa grafičkim dizajnom. Počela sam te citate uređivati na način da ih dizajniram za desktope. To mi je bilo fora iz razloga što nekako najviše fokusa tijekom dana usmjerimo na monitore. Prva stvar koju napravimo kad dođemo npr. na posao je paljenje računala. I što prvo ugledam na ekranu? Pa ono što si stavimo tamo 🙂 Meni je bilo super staviti te svoje ilustracije.

Nakon nekog vremena sam odlučila da stavim to sve skupa na jedno mjesto, pa će se u nekom periodu iz toga iskristalizirati i knjiga. Ili neće. Nije bitno. Bitno mi je da pišem jer sam time do sada iskristalizirala jako puno toga unutra sebe. Tako je nastao blog. Namjera mi je bila da pišem o spoznajama do kojih sam došla u sebi. Imala sam iznimnu potrebu to zapisati jer sam, čitajući, još više osvještavala to što sam pisala. Bile su to na neki način poruke meni samoj. Također sam si mislila – ako time mogu ohrabriti i potaknuti sebe, sigurno mogu još nekoga. Zato sam blog nazvala Knjiga inspiracija – jer mi je bila namjera inspirirati i dotaknuti ljude dobrom energijom i porukom – ti to možeš!

Čarobno drvo
Slavenkino čarobno drvo

6. Upoznaj nas sa projektom Moja mala knjiga inspiracija.

Moja mala knjiga inspiracija je nešto poput radne bilježnice koja služi za zapisivanje raznih stvari o nama samima. Priča je, kao i uvijek, krenula od mojih potreba i želja. Naime, već par godina kontinuirano kroz pisanje osvještavam sebe. Sjećam se kada sam se prvi puta susrela sa pitanjem – koje su moje strasti i što volim raditi. Trebala sam napisati svega čega se sjetim. Tada sam ostala nepomična jer mi ništa nije palo napamet. Osim što je puno teže izraziti se pismeno, nego usmeno – imala sam i totalnu blokadu pojma o sebi 🙂

U međuvremenu sam počela zapisivanje okretati u svoju korist i malo po malo došla do još nekih ideja. Pa sam tako zapisala i koja su moja postignuća. Naravno da mi je u početku i to bilo nezamislivo i sve je zvučalo čudno i bezveze. Zapisivanje ciljeva je uslijedilo nekako logično i ispostavilo se kao vrlo djelotvorno.

A onako usput, uvijek se javljala potreba za zapisivanjem posebnih citata, onih koji su zaista ostavili utjecaj na mene, koji su mi nešto značili i koji su me pokrenuli. Na mene to snažno djeluje – kada svaki dan čitam neku dobru i pozitivnu poruku. Volim izabrati onu za koju osjetim kao da je samo meni namjenjena. Ne zanimaju me previše one generalno dobre.

I tako sam sve više uviđala pozitivne učinke zapisivanja. Sve skupa to zapisujem u nekoliko rokovnika. Tako mi je palo na pamet da sve to povežem i stavim na jedno mjesto, u jednu tekicu. Ono što tamo zapišem – mojih je ruku djelo i kao takvo služi kao moja vlastita inspiracija samoj sebi. Ne trebaju mi tuđa iskustva i tekstovi, imam već sve u sebi da se pokrenem i ohrabrim. Moja postignuća, moji snovi, moje stvari koje me pune energijom. Nije li to divno? Napisati svoju vlastitu knjigu inspiracija?

U tijeku je osmišljavanje cijelog koncepta i dizajna, a kada završim sa time objavit ću na blogu i podijeliti s vama.

7. Što bi poručila nekome tko je željan promjene, ali se iz raznih razloga ustručava pokrenuti? 

Najteže je krenuti, kasnije sve sjedne na svoje mjesto 🙂 Ali zaista – najteže je jedino krenuti. A jednom kad kreneš, stvari se krenu odvijati svojim tijekom.

Tek nakon što kreneš, počnu se otvarati neke mogućnosti koje ti nisu prije niti pale na pamet. Ako ti je teško zamisliti da ti to možeš – kreni korak po korak. Polako i malim koracima. I jasno, bez očekivanja. Očekivanja nas najviše dotuku.

Ako se bojiš – zapitaj se zašto? Čega konkretno te je strah? Kad sam sebi postavljala ova pitanja, nikada nisam imala neki konkretan odgovor. Strah me jer me strah! Nije bilo boljeg odgovora od tog. Ali, ja znam da mogu djelovati unatoč strahu. Odnosno, ako ti je tako lakše – uzmeš strah kao nekog suputnika koji je uvijek uz tebe. Ajmo reći da iz nekog razloga on mora putovati s tobom. On će tražiti neke izlike i pronalaziti kojekave razloge, ali ti ga ne moraš slušati.

Do sada sam uspjela napraviti puno stvari unatoč tome što sam se bojala, često puta me je bilo strah pokrenuti se na raznim područjima, ali sam u većini slučajeva ipak krenula. Čovjek bi pomislio da se radi takvih iskustava s vremenom riješiš tog osjećaja. Ali, ne. Strah je kod mene i dalje prisutan. Zato smatram da treba djelovati unatoč tome što se bojiš. Jasno, ako to želiš i imaš potrebu. Inače, ništa ne moraš 🙂

8. Kako puniš svoje baterije? Gdje pronalaziš inspiraciju i što ti pomaže u pronalasku ideja za svoje ilustracije i blog?

Baterije punim vani u prirodi. Obožavam planine i šume, ali i parkove. Svaki moj posjet nekom novom gradu slobodno bi se mogao svesti na hodanje po njegovim parkovima, bez da išta drugo posjetim. Inače planinarim, a kako živim podno Sljemena, ne moram posebno naglašavati da sam često gore. Šetnje sa psom u parku me svakodnevno osvježe i razbude, ona me natjera da s njom uvijek budem sada i ovdje. Inače mi to nije nikada uspjevalo.

Slavenka i Anis
“Pomogla mi je da osvijestim svoje postojanje. Ona je Anis, štene koje smo udomili.”

A inspiraciju pronalazim svagdje. No, krećem od sebe. Početna točka je ona gdje sam ja. O čemu razmišljam? Što me muči? Što sebi želim reći? Koji savjet si želim dati? Na što si želim skrenuti pažnju. Na neki način sam ovaj blog pisala kao poruke sebi samoj, ali i svima ostalima kojima zatreba. Dodatnu inspiraciju, kad je riječ o dizajnu, potražim i na Pinterestu. Kad pogledam čega tamo sve ima, ostajem zapanjena tolikom količinom kreativnosti. To me fascinira!

No, najveća inspiracija su mi ljudi s kojima komuniciram i čije blogove i radove pratim. Vaše priče i ideje me redovno potiču na izražavanje, potiču me da zakopam još malo dublje u sebe i otkrijem što još imam za reći i dati. Vaše priče me često podsjete na neke moje priče. To mi je najljepša inspiracija!

9. Pročitala sam u jednom tvom postu kako smatraš da apsolutno svi posjeduju kreativnost….

O, da! I smatram to jako čvrsto 🙂 Mnogi ljudi za sebe misle da nisu kreativni, ni ne znajući koliko toga imaju u sebi. Dovoljno je samo da krenu od nekuda. To ne znači da su svi u stanju napraviti identično savršene ukrase za božićno drvce, ili sliku … ili kolač … nego da svatko može napraviti ukras za božićno drvce u svom stilu i na svoj način.

Kreativnost nije talent, to je izražavanje. A mnogo nas je manje ili više zakočeno kad je izražavanje u pitanju, tko zna iz kojih sve razloga. Ne mora to što radimo biti lijepo na način da ide na izložbu niti mora stajati u izlogu nekog dućana niti se tome trebaju diviti brojni ljudi. Poanta je samo u izražavanju. Poanta je napraviti nešto, drugačije od usađenih okvira.

Smatram da je radi unutarnjeg mira i zadovoljstva itekako bitno izraziti to što imaš u sebi. Bilo to po nečijim kriterijima lijepo ili ne. Jer, u konačnici, smatram da je kreativnost stvaranje.

This slideshow requires JavaScript.

10. Dopusti nam da zavirimo u tvoje buduće planove.

Što se tiče bloga, imam namjeru malo više pažnje posvetiti dizajniranju ilustracija, odnosno od njih napraviti neke opipljive stvari. Nedavno me jedna prijateljica zamolila da joj dam izraditi šalice sa mojim ilustracijama koje bi si oni poklonili međusobno u firmi, za Sv. Nikolu. Njih 20, da budem precizna. Ne moram posebno naglašavati koliko mi je bilo toplo oko srca i koliko me razveselilo da im to radim.

Osim šalica, krenula sam već izrađivati i rokovnike, čije korice će biti dizajnirane sa porukama koje sam već napravila, ili nekim novima. Također, sam zamislila napraviti i inspiracijske kartice od ilustracija. Ovo sam čak zamislila u obliku aplikacije, no malo ću s time pričekati. Tu je i već spomenuta Moja mala knjiga inspiracija. Koncept koji sam zamislila s njom je jako jednostavan, ali znaš kako je sa jednostavnim stvarima (posebno ako je dizajn u pitanju) – na to ti ode najviše vremena i rada.

Osim ovog kretivno-dizajnerskog dijela, čitatelje ću pokušati još malo više dotaknuti pozitivnom energijom i kroz nove tekstove. Nadam se da mi je to uspijevalo do sada 🙂  Uglavnom, imam puno planova i trebat će mi puno vremena za sve to, no ionako neću sve  izrealizirati u isto vrijeme. Tako da – korak po korak!

Što se tiče privatnog života, a pod time mislim na posao – izlazim ponovno iz komfora u kojem sam sada i krećem u potragu za poslom. Ne, ovo nije klasična potraga za poslom. Nego potraga unutar sebe za početak, jer zamjećujem strahove i blokade i onaj glas koji stalno prigovara i kritizira i drži me podalje od ostvarenja na ovom području. Ovog puta imam namjeru probiti te preostale blokade.

11. Za kraj, može jedna poruka za čitatelje?

Kad sam pokretala ovaj blog puno sam razmišljala o tome koju poantu poslati čitateljima. Početna ideja je bila – Kreni, pokreni se! – kao poruka da se trznemo iz hipnotiziranog stanja u kojem nismo svoji.

Sve što ti treba na tvom putu u nepoznato već posjeduješ, a to ćeš otkrivati malo po malo kad kreneš i kad se otisneš od te obale. Sve izlike i tzv. razlozi za ostati na mjestu služe samo da nas ometaju. Tek kad krenemo možemo vidjeti za što smo sve sposobni. Ideja je bila i ostala – ti to možeš! U redu je! Nevjerojatno je koliko toga možeš napraviti samo kad pokušaš, kad kreneš.

Be awesome

Nadam se da ste, poput mene, uživali u razgovoru sa Slavenkom i da vas je svojim divnim radom i odvažnošću da slijedi svoje snove inspirirala, podsjetila na važnost potrage za osobnom srećom.
Njenu Knjigu inspiracija također možete pratiti i na Facebook stranici.

Ostajte mi dobro,
vaša Brankica

16 misli o “Slavenka Đikić – Tek kad krenemo možemo vidjeti za što smo sve sposobni

  1. Hej draga moja Brankice! Zahvaljujem ti od srca što si me u gostila na virtualnoj kavi. Bilo mi je zadovoljstvo, ali kao što sam rekla (ne znam više kome sve ne) – posebno su me se dojmila pitanja koja si mi postavila, jako su mi se svidjela, svaka čast! I moram zamijetiti da si se uistinu potrudila oko svega, oko cijelog teksta i koncepta. Hval ti još jednom, baš me ova suradnja nekako ispunila ❤

    Sviđa mi se

    1. Potrudila sam se jer sam zbilja smatrala da to ti i tvoja priča zaslužujete ❤ S tobom sam kliknula od samog početka i bilo mi je pravo zadovoljstvo prenijeti tvoju priču. Čitajući svaki tvoj odgovor kezila sam se od uha do uha, uživajući u tvojim razmišljanjima 🙂
      Nadam se da će uskoro ovu virtualnu kavu zamijeniti ona prava ❤

      Liked by 1 person

  2. Iako sam komentar ostavila na facebooku, jer nisam znala kud bi prije od oduševljena :D, moram još samo nadodati pa ću to učiniti ovdje: meni je bilo posebno zadovoljstvo pratiti Slavenkin blog od početaka, doslovno prvih dana pa do sada. Divno je toliko se razvila i ona i blog… i veselim se onome što će još kroz njega iznijeti. Ilustracije su pak posebna priča, ali vidim da se i tu svi slažemo – jednostavno ih obožavamo ❤

    Liked by 2 people

  3. Pingback: Tko je ta osoba koja se silno želi ostvariti u meni? - Knjiga inspiracija

  4. Pingback: IZA KULISA: Knjiga inspiracija - Knjiga inspiracija

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s