Sreća je mjesto između premalo i previše

Volimo početke. Početak dana, tjedna, mjeseca, godine. Tada često donosimo nove odluke, odlučujemo se isprobati drugačije stvari, usvojiti nove navike, razmišljanja, radnje.
Za početak ovog mjeseca, želja mi je ispričati vam jednu priču. Mene je definitivno potakla na razmišljanje i nadam se da ćete u njoj uživati baš kao što sam ja. 🙂

Bilo jednom jedno stablo… i voljelo je malog dječaka.

Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće.
Spleo bi ga u krunu i igrao se kralja šume.
Penjao bi se uz deblo, ljuljao na njegovim granama i jeo jabuke.
Igrali bi se skrivača.
A kad bi se umorio, zaspao bi u njegovu hladu.
Volio je dječak stablo…
Jako ga volio.
I stablo je bilo sretno.
Protjecale su godine.
Dječak je odrastao, stablo je često bilo samo.
Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:

„Dođi Dječače, dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama, najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.“

„Prevelik sam da se verem i igram“, odgovori mu dječak. „Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati novaca. Možeš li mi ti dati?“

„Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam. Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke, Dječače i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novaca i bit ćeš sretan.“

Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.
Stablo je bilo sretno.

Ali dječak zadugo nije dolazio… i stablo je bilo tužno.
A onda jednog dana dječak se vrati. Stablo zadrhti od radosti i progovori:

„Dođi, Dječače, uzveri se uz moje deblo, proljuljaj na mojim granama i budi sretan.“

„Previše sam zaposlen da se verem po stablima, reče dječak. Želim kuću da me čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš li mi ti dati kuću?“

„Nemam ja kuće, odgovori mu stablo. Moja je kuća šuma, ali možeš odrezati moje grane da sagradiš kuću. Tada ćeš biti sretan.“

I odreže tako dječak stablu grane i odnese ih da sagradi sebi kuću.
I stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A kada se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.

„Dođi Dječače”, prošaputalo je. “Dođi i poigraj se.“

„Previše sam star i tužan za igru“, odgovori dječak. „Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je ti dati?“

„Odsjeci moje deblo i sagradi lađu, reče mu stablo. “Moći ćeš otploviti daleko… i bit ćeš sretan.“

I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi.
I stablo je bilo sretno.
Ali ne istinski sretno.
Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.

„Oprosti mi, Dječače”, progovori stablo. “Više ti nemam što darovati. Jabuka više nemam.

„Zubi su mi preslabi za jabuke“, odvrati dječak.

„Grana više nemam“, nastavi drvo, „ne možeš se više na njima ljuljati.“

„Prestar sam da se ljuljam na granama“, reče dječak.

„Debla više nemam“, opet će stablo, „ne možeš se penjati“.

„Preumoran sam da se penjem“, odvrati dječak.

„Žao mi je“, uzdahne stablo. „Volio bih da ti mogu nešto dati… ali ničeg nemam. Sad sam samo stari panj. Žao mi je…“

„Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.“

„Pa“, progovori stablo protežući se u vis što je više moglo. „Znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit će dobar. Dođi, Dječače, sjedni. Sjedni i odmori se.“

Dječak tako i učini.

I stablo je bilo sretno.

Ova je priču napisao i ilustrirao američki pjesnik, kantautor, karikaturist i autor  knjiga za djecu Shel Silverstein.

Priča The Giving Tree, odnosno Dobro stablo, jedna je od njegovih najpoznatijih i najprodavanijih slikovnica za djecu.  Ova zaista posebna priča svoj uspjeh vjerovatno duguje i činjenici da je prikladna za apsolutno sve uzraste, a ne samo za djecu.

Unatoč priznanju koje je ova knjiga dobila, opisana je kao jedna od najrazdornijih knjiga u dječijoj literaturi. ( 1988. državna knjižnica Colorada ju je zabranila jer je njen sadržaj ocijenjen seksitičkim ). Naime, prate je brojne kontroverze o samom značenju; da li bi odnos između glavnih likova trebao biti okarakteriziran kao pozitivan ili kao negativan.

Sudeći po internetu, u hrvatskom prijevodu ova je priča okarakterizirana kao topla priča o umijeću davanja i bezuvjetnoj ljubavi.
Pomalo sam bila razočarana činjenicom da je gotovo nitko nije poželio analizirati, sagledati iz drugog kuta, nego je automatski usvojeno jedno mišljenje koje se dalje samo copy paste-alo.
Pored ove interpretacije u svijetu postoje i brojne druge; religijske, ekološke, psihološke. Neki vjeruju da priča predstavlja odnos između majke prirode i čovječanstva, drugi odnos između roditelja i djeteta, treći pak kršćanski ideal bezuvjetne ljubavi.

Osobno, doživljavam je kao vrlo tužnu priču. Priču o nedostatku ravnoteže između davanja i primanja i do čega sve takva neravnoteža može dovesti.
Priču o ljudskoj sebičnosti, okupiranosti sobom, opsesivnom potrebom za posjedovanjem materijalnih stvari vjerujući da će one donijeti  sreću.
Fokus bi trebao biti na onom što nam zaista treba, ne na onome što želimo.
Ima jedna finska poslovica koj mi je pala na pamet, nedugo nakon čitanja ove priče i po meni savršeno opisuje ono što je nedostajalo i stablu i dječaku:

 Happiness is a place between too little and too much.

Finska poslovica

Što vi mislite? Kako ste je vi doživjeli? Pišite mi. ❤

U ovom videu poslušaje priču u originalu, čita je Gillian Anderson.
Možda priču doživite drugčije, ja sigurno jesam, neke se stvari često izgube u prijevodu.
Prijevod samog naslova je u ovom slučaju potpuno pogrešan.

Ostajte mi dobro,
Brankica

4 Comments

  1. Neces verovati, ali bas sam jutros gledala mali ilustrovani klip o ovoj knjizi. Prica je predstavljena kao bezuslova ljubav izmedju roditelja i deteta. Ja pricu imam u hardcopy varijanti kuci, kupljenu kao deciju knjigu, ali za odrasle. Do ovog klipa jutros gledala sam je kao na odnos izmedju majke prirode i coveka, ali sam je analizirala i na nivou covekove impulsivnosti i gramzivosti. Sa krajnjom porukom da bi ipak trebalo da obratimo paznju na male stvari!

    Eto jos nekih razmisljanja na ovu temu 🙂

    Liked by 2 people

    1. Čini mi se da bi se iz ove priče moglo zaista puno izvući i svatko bi da tako kažem bio u pravu. Možda je pisac upravo to htio 🙂
      Zanimljivo da sam nakon objave ovog teksta vidjela na facebooku jedan video uradak sa ovom pričom, podijelila ga je jedna moja prijateljica. 😀 ❤

      Sviđa mi se

  2. Kada sam prvi put gledala kratki film na temu ove priče moja osećanja su bila dvojaka; beskrajna ljubav i beskrajna samoživost. I da, moglo bi se gledati iz mnogo uglova i na nogo načina. Lično, biram onaj da pitam srce 🙂

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s