Vaše su pretpostavke prozori kroz koje gledate na svijet. Operite ih ponekad, inače svjetlo nikad neće ući

photo-1472806426350-603610d85659

U nekim sam stvarima tipično žensko, točnije kao malo dijete. Primjerice, volim rozu boju, sve što je na cvjetiće i leptiriće, modne dodatke poput cvjetnih vjenčića, rajfova u obliku mašne, i takva ću skupa sa svojim trogodišnjim sinom šetati gradom ližući lizalicu ili dogovarati se s njim oko boje gumenih medvjedića; koje će on pojesti, koje ja.
Volim čipku, bajkovite, starinske prostorije, haljine i romantične filmove.
Po prirodi tiha, ponekad i pretjerano plaha. Intovert, promatrač, u površne se razgovore često niti ne trudim uključivati, samo zato jer su mi naprosto dosadni, ne vidim smisao u višesatnom razglabanju o vremenu, akcijama u Lidla i novoj boji kose susjede Kate.
Imam u sebi usađeno to prokletsvo da prilazim ljudima sa osmijehom uz jedno ljubazno oprostite, molim vas. Povrh svega, plavuša sam. Možda mislite da ovo nema nikakve veze ni sa čim, no budući da sam nekoć bila tamnokosa, vjerujte mi na riječ kad kažem da ima. 

Kao ovakvu, ljudi me ponekad ne shvaćaju ozbiljno, misle da mogu samnom kako ih volja, da se na ništa neću naljutiti. Neki idu toliko daleko da čak dovode u pitanje moje sposobnosti i inteligenciju. Nebrojeno sam puta doživjela pogled, uzvik i komentar iznenađenja kad bi iz moje plave glavice izašlo nešto pametno; Ah, nisam to očekivala/o od tebe! Zbog svoje šutljivosti jednom me čak jedna osoba proglasila autističnom.
Dakako, ovdje govorim o ljudima koji me ne poznaju, koje sretnem po prvi puta bilo privatno ili poslovno, ili o onima s kojima se poznajem samo površno.

Lakše je razbiti atom nego predrasudu.

Albert Einstein

Sjećam se, davno prije kad sam dobila posao u jednoj velikoj kompaniji, počela sam naravno od najniže pozicije, i s vremenom kad su se moji nadređeni uvjerili u moje sposobnosti dali su mi mogućnost da napredujem i kod njih sam stekla poprilično iskustvo. Kad sam kasnije dala otkaz i tražila novo zaposlenje, nemalo sam se iznenadila brojnim predrasudama s kojima sam se susrela: Tako mladi, a već toliko iskustva? Jeste li se ikad? Da li bi mogli?… uz sumnjičavi pogled od godine moga rođenja do svega onog što je CV tvrdio da sam postigla. Moje iskustvo je odjednom bilo preveliko za moje nježne godine ili još nježnije plave uvojke, ne znam, činjenica je da sam nakon nekoliko neuspjelih intervjua, predala molbu za nižu poziciju, koju sam naravno dobila i nakon nekoliko mjeseci čula onu famoznu: Ah, vi ste pravo iznenađenje, nitko to i to nije očekivao od vas bla bla bla bla.
Priznajem, moj je problem, što se na intervjuima za posao ne znam prodati, više sam tip; Gle, ovako stvari stoje, ovo znam, ovo je moje iskustvo, iznjeti ću činjenice, svoje dobre strane i točka. Ne brbljam o sebi kao da sam najnoviji model blendera koji trebam uvaliti penzionerki pošto poto. Pa ipak, moje bi iskustvo trebalo biti važnije, ili ne?

Ljudi su puni predrasuda.
Imaju unaprijed određene obrasce prema kojima trpaju ljude oko sebe u određene odjeljke u glavi i svoje ponašanje određuju sljedeći uputstva koja im odjeljci diktiraju. I ono najgore, rijetko i teško dozvoljavaju svojim mišljenjima da se mijenjaju.
Danas će mnogi istaknuti važnost otvorenog uma, no imamo li ga zaista? Čini mi se da više nego ikad podliježemo stereotipovima i utapamo se u masi sličnih jer na kraju dana sve što želimo je odobravanje, osjećaj pripadanja i važnosti.
Napuštanje predrasuda, stereotipova i masa ne nudi baš ništa od toga.

Neće li se većina nas radije prikloniti najglasnijem u grupi smatrajući ga automatski i najpametnijim, najsposobnijim i nekim tko najviše i najbolje zna, nego nekome tko šutke sa strane sve promatra?  Dodatni je plus ako je taj netko odjeven po posljednjoj modi i posjeduje sve one materijalne vrijednosti koje su nam iz nekog razloga jedino mjerilo uspjeha u životu. Kasnije, kad se razočaramo, znamo reći da su ljudi u k…u.
Jesu li zaista, ili bi odgovornost za tu krivicu ipak trebale snositi naše predrasude?

Još jedna zanimljivost je pretpostavka da naš fizički izgled po nekom nepisanom pravilu mora upadati u okvire određenog zanimanja. Primjerice, od nekoga tko se bavi modom i ljepotom očekiva se da je dotjeran, našminkan, ima umjetne nokte i trepavice, ekstenzije i šta ja znam šta sve ne. Da vidite istog takvog menadžera bilo čega, automatski ćete početi sumnjati u njegove sposobnosti. Primjera je milijun; plavuše su glupe, lijepe žene ne mogu biti i pametne, mladi ljudi su neozbiljni i nepouzdani, iznos na bankovnom računu ravan je sposobnosti imanja kvalitetnog i sretnog života i kvaliteti karaktera same osobe, pa ako ste konobarica, prodavačica  ili nedaj bože samo kućanica jao se vama, ne vrijedite gotovo ništa…

Vaše su pretpostavke prozori kroz koje gledate na svijet.
Operite ih ponekad, inače svjetlo nikad neće ući.

Alan Alda

Sve smo počeli procjenjivati površno, donositi sudove isključivo na osnovi vizualnih analiza i karakternih crta koje mogu biti jednake i kod najnesposobnijeg i najglupljeg čovjeka kao i kod onog sa zrnom soli u glavi.
Istina, jako je teško živjeti bez predrasuda i apsolutno svi smo im podložni, netko više netko manje, pa ipak smatram da ne bi trebale biti neizbježan dio međuljudskih interakcija.  Sve što nam na kraju donesu je površan i dosadan život lišen bilo kakvih spoznaja.

Od svojih predrasuda ne možemo vidjeti baš ništa.
Ne možemo razumjeti baš ništa.
Ne možemo naučiti nešto novo.
Ne možemo vidjeti svijet iz perspektive drugog ljudskog bića i time automatski smanjujemo mogućnost da će se naše srce otvoriti za tu osobu.
Zar to nije šteta?

Kad si odveć kruta odbijaš se od površine svega što dotakneš.
Kliziš poput kapi kiše na staklu dok ne padneš na tlo i rasplineš se u tisuću djelova.
Samo proletiš, kako kroz svoj, tako i korz tuđe živote.
Niti što osjetiš, niti te osjete.
A osjetiti je sve.

Ostajte mi dobro,
Brankica

Jedna misao o “Vaše su pretpostavke prozori kroz koje gledate na svijet. Operite ih ponekad, inače svjetlo nikad neće ući

  1. Pingback: 10 navika koje život čine sretnijim  – Brankica Stanić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s