“Ne mogu voljeti ljude polovično” – priča o Jane Austen

2007_becoming_jane_006

Nepopravljiva sam romantičarka i neki od mojih najdražih književnih djela iz razdoblja 19 stoljeća su romani poput Jane Eyre od Charlotte Bronte i  Ponos i predrasude od Jane Austen. Iako je danas ovaj stil pisanja ljubavnih romana zastario i uglavnom je zamijenjen onima sa pozamašnom količinom seksa, površnom obradom likova i nezanimljivim dijalozima (čast iznimkama), te nije toliko aktualan kao ovaj potonji, ja sam ipak  jedna od onih koja će još uvijek radije dati prednost gospodinu Darcyu nego gospodinu Greyu, iako priznajem i Grey ima svoj šarm, uglavnom dok se ne uhvati biča. 🙂

No, vratimo se Jane. Nedavno sam gledala film Becoming Jane, snimljen prema istoimenom romanu Jona Spencea koji je zapravo priča o životu Jane Austen, točnije jednom dijelu njena života. U filmu glume Anne Hathaway u ulozi Jane Austen i James McAvoy u ulozi njene nesuđene ljubavi Toma Lefroya.
Moje poznavanje privatnog života Jane Austen do tada je bilo skromno, film me zaintrigirao i ponukao da dodatno istražim Janein život. Iz nekog razloga njena mi je priča draga i odmah mi je prirasla srcu.
Dozvolite mi da vas upoznam sa mladom djevojkom Jane, njenoj strasti prema pisanju i težnji životu više ispunjenom ljubavi a manje materijanim dobrima kao jedinim bitnim zadovoljstvom.

Jane se  bavila pisanjem od svoje rane mladosti, njena prva priča objavljena je kad joj je bilo 14 godina. Tokom svog kratkog života, umrla je sa svega 41 godinu, nije dozvolila nikomu i ničemu da je odvoji od te njene strasti, koja je vrlo vjerovatno bila plodonosna upravo zbog inspiracije koju je pronašla u vlastitom životu.
Pisala je romantične romane, no njezina se djela ne mogu svrstati isključivo u ljubavnu literaturu. U svakoj knjizi Jane sa uvjerljivom ljubavnom pričom vješto isprepliće kritiku tadašnjeg britanskog društva, koristeći se svojim divnim slaganjem ironije, te preciznim i vjerodostojnim opisima likova iz svakodnevnog života. Upravo zahvaljujući neprocjenjivom uvidu u društvo svoga doba Jane pripada uloga važnog svjedoka britanske povijesti.

Za vrijeme svog života nije bila dovoljno cijenjena, pisala je anonimno, a njezin identitet je posthumno otkrio njezin brat Henry.  Do 1940-ih godina Austen je već prihvaćena kao “velika engleska književnica”, a u  drugoj polovici 20. stoljeća njezina su djela postala svjetski poznata.

Jane je veći dio svoga života proživjela u krugu svoje obitelji, nikad se nije udavala, a koliko je poznato imala je jednu ponudu za brak koju je odlučno odbila iako bi tim brakom bila potpuno spašena financijske ovisnosti o roditeljima. Naime, Jane dotičnog gospodina nije voljela. U tadašnje vrijeme bio je običaj sklapanje braka iz računa, no Jane se odlučno zalagala za udaju  iz ljubavi, o čemu je naravno i pisala u svojim djelima. Vjerujem da njeni romani, između ostalog, svoju popularnost zahvaljuju upravo i tome što je isticala važnost ljubavi naspram financija, samostalnost žene u donošenju vlastitih životnih odluka, posebno u biranju osobe s kojom će provesti život. Njen stav najasnije se vidi u pismu, napisanom 12 godina poslije prosidbe, njenoj nećakinji Fanny koja ju je zatražila za savjet u vezi sa ozbiljnim vezama:

Sve je bolje i sve se može lakše izdržati od braka u kojem nema naklonosti.

U svom romanu Ponos i predrasude Jane je stvorila Darcya, romantičnog heroja milijuna žena, koji isprva arogantan, hladan i ponosan, nakon što se zaljubi u Elizabeth, postaje topao i strastven muškarac. Za ovim literarnim zavodnikom lude mnoge žene diljem svijeta, a svoju popularnost vjerovatno duguje činjenici da predstavlja sve ono o čemu brojne žene maštaju kad je u pitanju muškarac iz snova; ponosan, bogat,  zgodan, pomalo tašt, ali nevjerojatno pravedan, osjećajan ispod krinke nedodirljivosti, te neobično pažljiv i krajnje pouzdan.  Ponos i predrasude su doživjele čak 6 ekranizacija, a toplo preporučujem da pogledate film iz 2005 sa Keirom Knightley i Mattewom Macfadyenom, ako naravno to već niste.

Roman je napisan u periodu kad se Jane zaljubila u Irca Toma Lefoya, siromašnog studenta prava i time mnoge navela na pomisao da je upravo on zaslužan za stvaranje lika Darcya. Iako nema sumnje da je Jane svoje emocionalno iskustvo iskoristila u svojim romanima, ovo ipak ostaje samo pretpostavka brojnim obožavatelja diljem svijeta.
Jane je imala 20 godina kad je upoznala Toma na jednom balu prilikom njegovog posjeta teti i tetku u Hampshireu gdje je Jane živjela.
Svojoj sestri tada je napisala u pismu:

Toliko si me izgrdila u svom dugačkom pismu koje sam upravo dobila da se gotovo bojim otkriti kako smo se ponašali moj irski prijatelj i ja. Zamisli sve najrazuzdanije i najšokantnije što se može učiniti dok se pleše i razgovara. No mogu se izložiti samo još jednom jer napušta zemlju ubrzo nakon petka, kada ćemo ići na bal u Ashe. On je pravi gospodin, zgodan, ugodan mladi čovjek, uvjeravam te.

Obitelj je naravno intervenirala, brak između njih dvoje nije dolazio u obzir jer su  oboje bili siromašni. Tom je ovisio o ujcu u Irskoj, koji je ujedno i financirao njegovo pravno obrazovanje.
Tom je vrlo brzo poslan natrag u Irsku, a Jane ga je još jednom spomenula svojoj sestri:

Petak. Dolazi kraj danu u kojem ću posljednji put koketirati s Tomom Lefroyem, a kad dobiješ ovo pismo, svemu će doći kraj. Suze mi teku dok pišem ovu tužnu misao.

Tri godine kasnije, Tom se oženio bogatom nasljednicom i započeo karijeru pravnika koja je u konačnici rezultirala titulom glavnog suca Irske. Svoju najstariju kćer Tom je nazvao Jane Christmas Lefroy i dok jedni pretpostavljaju da je ime dobila po majci Tomove žene, drugi smatraju da je za to upravo odgovorna Jane Austen.
Dodatna činjenica koja potvrđuje ovu drugu teoriju je vrijeme kad su se Jane i Tom upoznali. Bilo je to u vrijeme Božića, a srednje ime njegove kćeri je upravo Christmas. Također, svom je nećaku mnogo godina kasnije priznao da je bio zaljubljen u Jane, no da je ta ljubav bila dječačka. Nakon Janeine smrti, Tom je doputovao u Englesku da oda počast obitelji,  te je otkupio od izdavača pismo kojim je bio odbijen rukopis od Jane naziva First Impressions, ranija verzija romana Ponos i predrasude.

Zanimljivo je kako neke njene kolege nisu pretjerano cjenile njen rad, Mark Twain ju je prilično oštro iskritizirao sljedećom izjavom:
„Jane Austen? Ma ići ću tako daleko da ću reći da je svaka knjižnica koja nema knjigu od Jane Austen dobra knjižnica, makar ne sadržavala nijednu drugu knjigu.“

Prije nekoliko godina objavljeno je kako će na novčanici od deset funti biti lice Jane Austen, koja će zamijeniti Charlesa Darwina. Tako će Austen, uz kraljicu Elizabetu II, biti jedina dama na novčanicama Velike Britanije.
Novčanica će ući u opticaj 2017. godine, uz citat “I declare after all there is no enjoyment like reading!” (Pride and Prejudice).

U nastavku pročitajte nekoliko njenih inspirativnih misli.

“Ne želim da se ljudi u svemu samnom slažu, jer me to pošteđuje pretpostavke da h moram voljeti.”

“Nitko ne zna koliko patim! Ali uvijek je tako. Oni koji se nikada ne žale, nikada ih ni ne žale.”

“Slobodne žene imaju snažnu sklonost jadu, što je vrlo jak argument u prilog majčinstvu.”

“Taština i ponos su različite stvari, iako se te riječi često koriste kao sinonimi. Osoba može biti ponosna bez da je tašta. Ponos se više odnosi na naše mišljenje o sebi, a taština na ono što želimo da drugi misle o nama.”

“Zašto ne zgrabiti užitak odjednom? Koliko često je sreća uništena pripremama, glupim pripremama!”

“Dajte ženama obrazovanje i upoznajte ih sa svjetovima na pravi način i vidjet ćete da će se snaći i neće predstavljati trošak ni za koga.”

“Postoji onoliko različitih ljubavi koliko ima trenutaka u vremenu.”

“Nikome ne smeta ono što je previše dobro za njih.”

“Nije istina da nas definira ono što mislimo ili kažemo. Definira nas ono što radimo.”

“Kako brzo nađemo razloge opravdanja za ono što volimo.”

“Ne postoji ništa što ne bih učinila za svoje prijatelje. Ne mogu voljeti ljude polovično.”

Nadam se da ste uživali u priči o Jane Austen i da vas je inspirirala da baš nikad ne odustajete od svojih snova, onoga u što vjerujete, čak i onda kad se čini da vam ponekad donosi više boli nego zadovoljstva. Vjerujem da su mnoge stvari van našeg shvaćanja i da uvijek za sve postoji razlog, makar ga i ne postali svjesni za svojega života. Ovo možda zvuči pomalo depresivno, no na kraju kakav god život imali, uvijek je lakši i ispunjeniji ljubavlju kad je življen onako kako smo sami željeli, a ne onako kako je netko drugi smatrao da smo trebali, zar ne?

 

 

7 misli o ““Ne mogu voljeti ljude polovično” – priča o Jane Austen

  1. Skoro si me rasplakala ovim tekstom … vjerojatno jer sam i sama (opet) na jednoj životnoj prekretnici koja se naravno odvija na raskrižju između onog za čime me srce vodi i onog što bi bilo vjerojatno isplativije i prihvatljivije u društvu 🙂 I, naravno, sve me vuče na stranu srca, ovog puta mislim da će i biti tako ❤

    Liked by 1 person

    1. Tekst ti je došao u pravo vrijeme 🙂 Slijedi svoje srce, baš poput Jane, sve drugo koliko god sjajno bilo i zvučalo dobro, uvijek će ti ostavljati gorak okus jer ne odražava težnju tvog srca. A zaista, kako god okreneš, jedino smo istinski sretni kad slušamo svoje srce. ❤

      Liked by 1 person

  2. Marta

    Divno! Jane je bila zena ispred svog vremena definitivno, zbog toga i osuda (muskih) kolega. U tom razdoblju zene su pisale cesto pod muskim pseudonimom (sestre Bronte). Preporucam knjigu Agnes Grey, autorice Anne Bronte, manje poznate od Charlotte ili Emily, ali jednako upecatljive 🙂 Lijepi pozdrav

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s