10 aktivnosti koje pridonose kvalitetnijem pisanju

woman-865111_1280

Pisanje je samački posao, zahtjeva mnogo monologa, razvijanja likova, ideja, emocionalnih uspona i padova i naš trud i rad obično nije toliko vidljiv kao što je to slučaj sa nekim drugim zanimanjima. Povrh toga, rijetko se govori o svemu onome što se događa prije nego ono što smo napisali ugleda svjetlo dana; o dvojbama, stvaralačkim krizama i vječitoj sumnji u kvalitetu samog rada.
Iako još uvijek na našim prostorima prevladava mišljenje da gotovo nitko ne čita a ponajmanje još i piše ( mislim čemu, tko još živi od toga? ), onog trena kad sam se ozbiljniije počela baviti pisanjem, shvatila sam da nas ima, i to jako puno. To je zaista divno saznanje, no to isto tako znači da mnoge od nas muče iste stvari.

U ovom postu odlučila sam podijeliti s vama razne aktivnosti  koje provjereno mogu poboljšati pisanje, eliminirati ili barem svesti na minimum stvaralačke blokade i dodati dozu samouvjerenja u radu.

1.Piši svaki dan 

Da, može se činiti kao nemoguć zadatak, posebice onih dana kada ti nije ni do čega i kad ti je inspiracija gotovo nepoznat pojam. No, stvar je u tome da ne moraš napisati nešto idealno, savršeno, nešto što će uopće imati nekog smisla, nego je bitno da pišeš.
Za biti pisac prvenstveno je bitan talent, no i taj talent kao i svaki drugi ne vrijedi ničemu ako ga ne treniraš.
Kako ide ona izreka, što smo je svi barem jednom čuli? Ne završavaju fakultete pametni već uporni.
Ista je stvar i sa pisanjem, da bi bila pisac, piši. Vježbaj svoj um. U jednom od tih svakodnevnih piskaranja izaći će nešto dobro sigurno. A to je opet daleko bolje nego sjediti za laptopom satima i govoriti: ne mogu, danas nemam inspiracije. Neke od najboljih misli i zapleta u mom romanu ( uskoro ću i o tome 🙂 ) dogodili su se upravo onih dana kad sam bila u emocionalnom kaosu i mislila da je zadnje za što sam sposobna pisanje.

vintage-papers-4

2. Vježbaj, meditiraj, idi na jogu, prošetaj…

Tjelesna aktivnost, baš poput umne je jako bitna. I ako si poput mene i prezireš vježbanje, srećom još je mnogo drugih aktivnosti kojima možeš poboljšati svoje fizičko zdravlje i dobiti bistar, fokusiran um. Prošetaj, vozi biciklu, rolaj se, izađi u park s trogodišnjim djetetom ( najbolja rekreacija  🙂 ), bilo što što će ti pomoći da osvježiš svoje sive stanice opterećene nekad prekomjernim izlaganjima svjetlosti laptopa.
Meditiranje je isto tako veoma učinkovita tehnika za postizanje mira i uravnoteženosti i ono što je najbolje kod meditacije, dovoljno ti je samo pet minuta dnevno svaki dan.

3. Čitaj, čitaj i opet čitaj

Mislim da ne postoji riječ kojom bi mogla naglasiti koliko je čitanje za pisca važno. Osim što pomaže u situacijama kad zapneš sa svojom pričom, kad ostaneš bez inspiracije, ujedno pomaže i u gledanju stvari iz različitih kuteva, poticanju mašte i proširenju vlastitog vokabulara. Čitanje izuzetno sudjeluje u stvaranju tebe kao pisca.
Ja se igram sa pisanjem još od srednje škole, sa dužim i kraćim pauzama i još i danas, duuugi niz godina poslije, čuvam neke svoje radove. Razlika je nevjerovatna. Dakle, i tada i danas, talent je isti, no nije moja sposobnost da ga ispoljim, između ostalog  upravo i zbog konstantnog čitanja.

4. Zapisuj nove riječi i koristi ih

Ova se aktivnost zapravo nadovezuje na gornju. Još odavno u svoje sam čitanje uvela jednu malu praksu; da zapisujem u jedan rokovnik sve nove riječi i potom se prilikom pisanja trudim koristiti ih. Pri tom ne mislim  na nepoznate riječi, iako se naravno i takve mogu zapisivati, već riječi koje znaš ali si primjetila da ih u svom pisanju gotovo nikada ne upotrebljuješ. Mogu to biti sasvim obične riječi poput; netrepljivost, sumornost, drijemež, prenemaganje – nebitno, ako primjećuješ da ih ne koristiš, zapisuj ih i počni koristiti prilikom svog pisanja. Na taj način obogaćuješ svoj riječnik i činiš svoje pisanje raznolikijim i zanimljivijim.

5. Shvati da ne moraš biti savršena

Ovo je jako bitno. Jer što se više opterećuješ time da moraš napisati savršen tekst, priču, post, što god, vrlo je velika vjerovatnost da ćeš se potpuno zablokirati i nećeš moći napisati ništa. Onaj tren kad počneš pisati s mišlju da se svidiš drugima, opterećuješ se tuđim mišljenjima, očekivanjima, mogućim kritikama i tvoje pisanje postane umjetno, riječi izvještačene. A to ljudi osjete. Piši kao da pišeš samo za sebe, kao da nikad nitko to neće pročitati, tad si u stanju otvoriti se, pisati iz duše. I takvo pisanje ljudi osjete. No za razliku od onog prvog, ovo im se sviđa, ovo vole, cijene i često se prepoznaju. Na kraju krajeva, svi smo mi ispod kože isti, zar ne?

6. Promoviraj se

Ovo je nešto što mnogi naši pisci ne rade. Iako je to vani popularno i normalno, kod nas je to još tabu tema. Iz nekog razloga, zaziremo od samopromocije, što je na kraju samo na našu štetu. Nema ništa loše u promoviranju svoga rada, postaje loše jedino ako prijeđe u samohvalu, što je pak nešto sasvim drugo.
Danas je mogućnost promocije zahvaljujući internetu postala lako dostupna i uz njenu pomoć može se doprijeti do velikog broja ljudi. Istina, pišemo prvenstveno zbog sebe, jer to volimo, no isto tako pišemo i za druge, u smislu da želimo da naša pisana riječ dopre do što većeg broja ljudi. A to se jako teško postiže bez promocije.
Znala sam ponekad naletjeti u knjižarama na neke pisce, za koje nikad nisam čula, pročitala bi njihovu knjigu i oduševila se, pitajući se kako to da se o njima zna tako malo. Pretresanjem googla obično o njima ne bi našla ni riječ ili jako malo.
Ne tako davno pisci su se promovirali na promocijama ( naravno ako im je rad već objavljen ), putem novina i raznih umjetničkih udruga. Danas imaju mogućnost učiniti to sami, po svojim željama putem interneta,  prava je šteta to ne iskoristiti.

7. Smanji aktivnosti na društvenim mrežama

Znam da ovo zvuči u potpunoj suprotnosti sa onim gore spomenutim promoviraj se putem interneta, no pretjerano izlaganje društvenim mrežama može prouzročiti kontraefekt. Jedan od razloga je taj što nesvjesno provedeš i po nekoliko sati skrolajući po facebooku, opterećujući um nepotrebnim informacijama koje indirektno mogu utjecati na kvalitetu tvog rada.
Druga opasna stvar je što se, htjela ne htjela počneš uspoređivati, jer realno gledano, društvene mreže su mjesto gdje se svatko prezentira u najboljem svjetlu. Ne vidimo onu drugu stranu i pretpostavimo da drugi žive idealne živote i postižu uspjehe u idealnim uvjetima i naravno jako brzo. Što dakako nije istina.
I na kraju treća, ništa manje bitna stvar je da ti oduzimaju dragocjeno vrijeme koje si mogla provesti na puno produktivniji način, npr. čitajući ili meditirajući.

8. Komuniciraj s drugim piscima, bloggerima…

Okruži se ljudima kojma se diviš, čiji rad cijeniš, od kojih možeš nešto novo naučiti, čije ti drugačije gledanje na stvari može pomoći da prevaziđeš neki svoj problem ili dvojbu.
Pronađete li zajednički jezik, jedno drugome možete pomagati, davati potporu, dijeliti informacije, saznanja koja su jednom od vas možda potpuno svakidašnja, a drugom potpuna nepoznanica.
Osim što će ti prakticiranje ove navike pomoći u tvom radu i osloboditi te nekih strahova, također ćeš dobiti priliku da stekneš neka nova divna prijateljstva.

9. Nikad ne podcjenjuj moć dobre kave

U mirnom coffee shopu s udobnom foteljom pored prozora i tihom glazbom u pozadini.
Sa coffee to go šalicom negdje na pretrpanom trgu, promatrajući ljude i zbivanja oko sebe.
Sa toplim pokrivačem u udobnosti svog doma, daleko od bilo kakve buke, ljude, interneta, telefona…
Inspiracija obožava kavu i ovakva mjesta.
I da, priznajem, ova stavka je potpuno subjektivna. 😀

files

10. Budi zahvalna

Zahvalnost je divna stvar. Čak i kad imaš osjećaj da ti ništa ne ide od ruke i kad se odustajanje od svojih snova čini kao primamljiva opcija, čak i tad.
Skloni smo na svoje uspjehe, život općenito gledati kroz jedne jako selektivne naočale koje registriraju samo ono negativno, ono što nismo uspjeli ostvariti, izbacujući tako iz vidokruga sve ono dobro što smo ostvarili. A toga uvijek ima mnogo, daleko više nego mislimo.
Njegovanjem zahvalnosti prema svemu što imamo, što smo ostvarili, vibriramo pozitivno i privlačimo u svoj život još stvari prema kojima možemo ispoljavati svoju zahvalnost.

Za kraj jedna divna Hemingwayeva izreka:

Ne postoji ništa što se može usporediti s pisanjem. Sve što radiš je da sjediš za pisaćom mašinom i krvariš.

 

Kakve rituale ti prakticiraš s ciljem poboljšanja vlastitiog pisanja?
Piši mi, rado ću te čitati. 🙂

Brankica

16 misli o “10 aktivnosti koje pridonose kvalitetnijem pisanju

  1. Brankice, super tekst! 🙂 Saveti koje si podelila sa nama su korisni i ja se slažem sa njima i većinom se i sama vodim (šetnja, kafa, čitanje, zahvalnost itd.)
    Upravo je danas jedan od tih dana kada mi se i pored brojnih obaveza – ne piše. Ama baš ništa. I zahvaljujući tebi i ovom tekstu, izlazim iz te mrzovolje i pišem nešto, makar to bio i ovaj komentar. 🙂
    Inače, kada mi manjka inspiracije za tekstove na mom blogu, jedna od stvari koje mi pomažu jeste upravo čitanje drugih blogova. Nekako me svi ti postovi odlično napisani motivišu. 🙂
    Sem za blog, pišem i poeziju i nedavno sam objavila prvu zbirku. Ali moram da napomenem da je tu drugačija situacija: za pesmu čekam da me sama inspiracija pronađe, ma koliko god trebalo. Jer to mi je jedino iskreno. Nema mi poezija tu dubinu i značaj ako je namenski pisana i “pogurana”. Mada, ovo je ipak subjektivan stav i možda drugi pesnici ne rade tako, zaista ne znam. 🙂

    Za kraj, hvala tebi na ovom tekstu i na tome što si me istrgla iz današnjeg sivila! 🙂

    Sviđa mi se

    1. Nećeš vjerovati ali zadnjih par dana bila sam totalno zbrkana i jučer ujutro se dignem i shvatim da sam zapravo nezahvalna, sjednem na laptop i napišem ovaj post s kojim sam i samu sebe digla iz sivila 😆 Ti i još par ljudi mi je reklo da sam i njima učinila isto, e pa ako to nije divno ne znam što je ❤
      Slažem se s tobom oko poezije, osobno nisam je nikad pisala al nekako imam osjećaj da s njom nema nikakvih kalkuliranja, jednostavno kad ti dodje sjedneš i pišeš.
      Hvala ti još jednom na čitanju i komentaru ❤😊

      Sviđa mi se

  2. PutovanjeSaUkusom

    Hvala na ovako dobrom, motivacionom tekstu. Malo si mi olakšala svakodnevnicu u pisanju, time što sam spoznala da i drugi imaju iste “probleme”. Moj ritual je da sam prvo razočarana, onda ljuta, zatim nabacam neki tekst, odem napolje ili u teretanu, prošetam kuče i tek sutradan se nešto pozitivno desi. U svakom slučaju iz dana u dan je sve bolje 🙂

    Sviđa mi se

    1. Drago mi je da je tekst bio od koristi. 🙂 I da, to je na kraju uvijek nepobitna istina; ništa što proživljavamo nije nešto što samo nas muči, uvijek iste ili slične stvari proživljava još puno, puno ljudi, i u pravu si, uvijek je lakše kad spoznamo da nismo sami. ❤

      Sviđa mi se

  3. Odličan mi je tekst, taman mi je došao kao nadopuna na moj sljedeći post 🙂 Savjeti su odlični, a mnoge već i primjenjujem bez da sam to osvjestila … Meni najviše pomaže trčanje, šetnja i meditacija jer su to stvari u kojim aneizmjerno uživam pa me ispunjuju, a tako ispunjena imam divnu koncentraciju za pisanje. Vrlo je korisno zapisivati i učiti nove riječi, iako samo pisanje te tjera da se i prisjetiš nekih zaboravljeni pa i na taj način proširuješ svoj rječnik. I, naravno da mi komuniciranje sa drugim blogerima i piscima posebno pomaže jer se osjećam kao dio zajednice pa me inspiracija jače obuzme. Da ne nabrajam tako redom sve što si napisala, svaki savjet koji si nabrojala je odličan ❤

    Liked by 1 person

  4. Pingback: Pisanjem ideje postaju stvarne - Knjiga inspiracija

  5. Draga Brankice, danas sam objavila rođendansku mikro pričicu na logu kojem sam udahnula život prije godinu dana i eto danas čitam tvoj post koji me podsjetio na nešto što si neprestance oduzimam – vrijeme za pisanje. Znam da je neophodno pisati svaki dan i slažem se sa svim što si navela. Ovaj tvoj post samo je podsjetnik da pronađem vrijeme. I da, čovjek se svaki put iznenadi riječima koje ja ranije zapisao i zapita se ..”a tko je ovo napisao.” Nadam se da ćeš svratiti na moj blog. I čekam knjigu da ju pročitamo. Hvala od srca. Cmok. Mary – marymrvos.wordpress.com

    Liked by 1 person

    1. Draga Mary, hvala ti što si navratila do mene 🙂
      Vjerujem da je najteže krenuti, tj. znam po sebi, i u početku je teško, no treba samo biti malo uporan i strpljiv, poslije redovito pisanje prijeđe u naviku i više to ne doživljavaš kao obvezu, dapače, ako prođe slučajno par dana pisanja, osjetiš kako te prsti očajnički “svrbe” i želiš se što prije domoći olovke i papira. 🙂 Idem sad malo do tvog bloga, vidimo se tamo ❤

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s